Публикације

RITUALNO I PLESNO PAMĆENJE U USMENOJ KULTURI

/in /by

Ne pojavljuju se pojedini umjetnički oblici slučajno u određenim epohama. Umjetnosti zadovoljavaju određene ljudske potrebe, ali su jednako tako u “dosluhu” s dominantnim tehnologijama koje određuju svoje vrijeme. Fenomenu umjetnosti Maršal Mekluan (Marshall McLuhan) pristupa iz horizonta promišljanja ljudskih ekstenzija i njihova utjecaja na ljudsko iskustvo. Ono umjetničko (u ovom slučaju plesno) promišlja se u ravni razumijevanja tehnologija koje su čovjeku na raspolaganju, odnosno koje nisu na raspolaganju. Ples se promatra u kontekstu njegova značenja za razumijevanje predpismenih civilizacija. Kontekst je to u kojemu je presudnije razumjeti napredovanje predpismenog ljudskog duha od eventualnih obrisa umjetničkoga u plesu ranih civilizacija. Hipnotičko suvremenih mas-medija ima svoje izvore i u hipnotičkim korijenima plesnih zavođenja plesova iz vremena predpismenih civilizacija. Otuda i veza između zavodničkih plesova i hipnotizma suvremenih mas-medija, o čijim tehnološkim korijenima piše Mekluan. Promišljanje o plesu iznova stavlja u pitanje ispravnost putanje ljudske civilizacije, temeljene na putokazima tehnologija. Utoliko je mišljenje plesa potreban otklon i distanca za misao koja ne želi biti zarobljenom.

FILM KAO FILOZOFIJA

/in /by

U članku se preispituje stav o filmu kao mediju filozofije. U suvremenoj literaturi postavlja se pitanje može li film dati originalan filozofski doprinos ili je krajnji doseg filma ilustrirati filozofski problem. Tvrdim da na to pitanje ne možemo odgovoriti neovisno o perspektivi gledatelja i znanju kojim on raspolaže.

MARCUSEOVO POIMANJE FENOMENA ESTETSKOG I UMJETNOSTI

/in /by

Autor u radu pokušava pokazati Marcuseovo poimanje fenomena estetskog i umjetnosti u kontekstu cjelokupnog djela, a s posebnim osvrtom na odnos umjetnosti i revolucije. U tekstu se najprije polazi od Marcuseove disertacije o romanu umjetnika. Ovaj tekst pokazuje se ključnim, jer Marcuse već ovdje razabire perifernog subjekta (umjetnika) kao nositelja oslobođenja. Potom slijedi potanki prikaz orfičko-narcističke civilizacije, odnosno ishodište estetsko-osjetilne revolucije u okvirima Freudove teorije. Zatim se razmatra položaj umjetnosti u kapitalističkom i varijanti socijalističkog društva. Dok je u kapitalističkom društvu umjetnost banalizirana masovnim konzumiranjem, u socijalističkom društvu umjetnost je ideološki instrumentalizirana u svrhu glorificiranja i očuvanja političkog poretka. Naposljetku, analizira se kvalitativan prijelaz u društvo estetskog etosa koji je ostvariv senzitivnom suradnjom umjetnosti i tehnologije. Namjera ovog rada je ponuditi kritičku, koherentnu i kontekstualno situiranu interpretaciju umjetnosti i estetske revolucije onako kako je posredovana kod Marcusea.

GLOCAL MULTIMEDIA ART

/in /by

Sinkronizacija „glokalizacije“ i „multimedijske umjetnosti“ isključuje negativne efekte globalizacije na jednoj strani i lokalnog nacionalizma na drugoj, kao i predominaciju tehnologije masovnih medija na ljudsku vrstu. Izvorni „glokalni“ pristup egzistencijalno smjera udruživanju umjetničkih i znanstvenih iskustava. Masovni mediji (fotografija, film, strip, plakat, video umjetnost, televizija i internet omogućavaju umjetničku maturaciju i individualizaciju, kao i socijalizaciju kroz digitalizirane, dakle oštre i prodorne povratne informacije. Ukratko: Multimedijska umjetnost nije samo logički skup dokumenata ili multimedija s tehnološkog stajališta, nego sinergijska intenzifikacija ili orkestracija umjetničkog djela. Multimedijska umjetnost također intenzivira egzistencijalna uporišta kroz “Einfühlung” (uosjećanje, empatiju) i novo otkrivačko viđenje, tako da postajemo svjesniji osobne slobode i individualnosti.