KAKO MISLITI PRAKSU RADA
Suvremeni pristupi pojmu rada i praxisa imaju mnogostruke horizonte. Ovdje se polazi od aristotelovskog odnosa spram rada kod Hannah Arendt i njenog inzistiranja na istinskom ljudskom djelovanju, odvojenom od instrumentalnih odnosa. Kako god da je mislila rad, reducirajući ga na nuždu održanja života, kod nje je važno cjelovito shvaćanje prakse kao prostora različitosti, mogućnosti i slobode. Jedna od zagonetnih teza kod H. Arendt je kritika Marxova shvaćanja rada. Razlikovanje rada i proizvodnje, na tragu Karla Marxa, vrlo je istančano razvijeno kod Vanje Sutlića. U njegovim tekstovima pokazuje se da je istinska proizvodnja (kao productio) zapravo otkrivanje bitka koji se skriva iza otuđenja. Stoga je suvremeno shvaćanje čovjeka kao stvaralačkog bića temeljni moment osmišljavanja svijeta.
