Публикације

METAMORFOZE TUMAČENJA JAVNOG I PRIVATNOG PODRUČJA

/in /by

Richard Sennett analizirao je razdoblje od 1750 do suvremenosti, kada prevlast kulture intimnosti mijenja političke kategorije u psihološke. Uspon kulture intimnosti značio je propast društvene teatralnosti, što je dovelo do nestanka javnog života. Obitelj je od ‘partikularnog, ne-javnog’ područja postala utočište, svijet za sebe, sa strožim moralnim kodeksom nego što ga ima javno područje. Političari su počeli izlagati javnosti svoj karakter, osjećaje, snagu osobnih uvjerenja. Teorija Hannah Arendt ovdje je pak analizirana iz horizonta tzv. teatarske dimenzije javnog područja i agonističke politike, kroz što se govori o naravi svjetovnosti. Neki autori kritizirali su miješanje unutrašnjeg i izvanjskog područja (Hannah Arendt i Richard Sennett), a drugi (npr. Peter Sloterdijk) su pokazali da u nama postoje konstituensi koji prethode razdvoju na unutrašnje i izvanjsko.

KAKO MISLITI PRAKSU RADA

/in /by

Suvremeni pristupi pojmu rada i praxisa imaju mnogostruke horizonte. Ovdje se polazi od aristotelovskog odnosa spram rada kod Hannah Arendt i njenog inzistiranja na istinskom ljudskom djelovanju, odvojenom od instrumentalnih odnosa. Kako god da je mislila rad, reducirajući ga na nuždu održanja života, kod nje je važno cjelovito shvaćanje prakse kao prostora različitosti, mogućnosti i slobode. Jedna od zagonetnih teza kod H. Arendt je kritika Marxova shvaćanja rada. Razlikovanje rada i proizvodnje, na tragu Karla Marxa, vrlo je istančano razvijeno kod Vanje Sutlića. U njegovim tekstovima pokazuje se da je istinska proizvodnja (kao productio) zapravo otkrivanje bitka koji se skriva iza otuđenja. Stoga je suvremeno shvaćanje čovjeka kao stvaralačkog bića temeljni moment osmišljavanja svijeta.