METAMORFOZE TUMAČENJA JAVNOG I PRIVATNOG PODRUČJA
Richard Sennett analizirao je razdoblje od 1750 do suvremenosti, kada prevlast kulture intimnosti mijenja političke kategorije u psihološke. Uspon kulture intimnosti značio je propast društvene teatralnosti, što je dovelo do nestanka javnog života. Obitelj je od ‘partikularnog, ne-javnog’ područja postala utočište, svijet za sebe, sa strožim moralnim kodeksom nego što ga ima javno područje. Političari su počeli izlagati javnosti svoj karakter, osjećaje, snagu osobnih uvjerenja. Teorija Hannah Arendt ovdje je pak analizirana iz horizonta tzv. teatarske dimenzije javnog područja i agonističke politike, kroz što se govori o naravi svjetovnosti. Neki autori kritizirali su miješanje unutrašnjeg i izvanjskog područja (Hannah Arendt i Richard Sennett), a drugi (npr. Peter Sloterdijk) su pokazali da u nama postoje konstituensi koji prethode razdvoju na unutrašnje i izvanjsko.
