ISTINE I TRIVIJALNOSTI KNJIŽEVNIH DJELA
Temeljno polazište u radu jest stav prema kojem je književnost kognitivno vrijedna, u smislu da nudi određene kognitivne dobitke čitateljima. Ovaj se stav – kojeg nazivam intuitivnim stavom o kognitivnoj dimenziji umjetnosti – brani obzirom na jedan vrlo specifičan prigovor prema kojem književnost nudi samo one spoznaje koje su čitateljima već poznate, zbog čega je ona kognitivno trivijalna. Ovaj prigovor – kojeg nazivam argumentom iz kognitivne poznatosti – analizira se sa stajališta epistemologije, a ne, kao što je obično slučaj u književnoj estetici, estetike. Analiza pokazuje da postoje značajni kognitivni dobici koji su nam dostupni čak i u slučaju onih djela koja nude spoznaje s kojima smo već upoznati.
