Публикације

POSTINDUSTRIJSKI GRAD I KULTURNA POLITIKA

U periodu od Drugog svijetskog rata u velikom broju razvijenih zemalja nekada dominirajući industrijski urbanistički sistem doživio je potpuni kolaps. Nezaposlenost, fizičko propadanje centralnih dijelova grada i veliki socijalni problemi, termini su koji najbolje opisuju stanje gradova koji su svoj ekonomski razvoj bazirali isključivo na industrijskoj proizvodnji. Kao glavni trend za riješavanja ovih problema od kraja 70-ih, prvo u SAD-u a potom i u Evropi, nametnuli su se programi urbane regeneracije kao moguće metode za postizanje ekonomske restrukturacije. Nekadašnja industrijska područja su obnovljena i redizajnirana, i u njih su se uselili predstavnici raznih kompanija, pravne i finansijske firme i različiti komercijalni sadržaji. U želji da privuku što više investicija, i da se što bolje pozicioniraju u okvirima savremene globalne ekonomije, u gradovima je posebna pažnja počela da se poklanja definisanju njihovog identiteta i imidža, kao i razvoju ponude u oblasti zabave, sporta i kulture.

U ovom tekstu pokušaću da prikažem na koji način se formirao savremeni postindustrijski urbani sistem i koje su njegove glavne odlike, te kakvu ulogu u tom procesu imaju kultura i kulturna politika.

КУЛТУРА КАО РАЗБИБРИГА

Рад критички разматра утицај доминантних модела знања, личности и образовања на друштвени став према култури и њеној заступљености у образовању и васпитању. Поједностављени психолошки модели који су тренутно доминантни у образовању виде знање као линеарно проширење меморије, дечији развој као моделовање према улози одраслог, а људско биће као хомо-фабер, когнитивно биће без емоција и мотива. Резултати истраживања ефеката образовања, вршњачких вредности и положаја деце и младих у образовном систему показују јасну потребу за реформом образовања. Услови су повећање партиципације деце, повећање фонда часова за слободне активности, уметничке и креативне активности и омогућавање да се култура усваја кроз стварање активног, директног, личног контакта са њеним продуктима.

WIKIPEDIA I PROBLEM ELEKTRONSKE AGORE

Šezdesetih godina prošlog veka, kanadski teoretičar Marshall McLuhan tvrdio je da je “karakteritika svih medija da njihov sadržaj uvek predstavlja drugi medij”. Pola veka kasnije, u okviru medija “weba” dolazi do proliferacije virtuelnih toposa namenjenih produkciji sadržaja od strane većeg broja, uglavnom anomimnih, pro-zumenata. U okviru ove kratke analize, biće korišćen termin Howarda Rheingolda – “elektronske agore”, budući da taj termin precizno opisuje prvobitnu zamisao uloge Web 2.0 platformi; mesto diskusije i odlučivanja, podstaknuto jednakom slobodom prava glasa za svakoga. “Wikipedia” je primer takve platforme, projekat koji je trebalo da pokaže učinak mehanizma kolektivne inteligencije par exellence. Međutim, postavlja se pitanje da li stvaranjem tkiva efemernog teksta lišenog autorstva, diskusione arhive i kredibiliteta možemo smatrati ovaj projekat elektronskom agorom?