PRAKSEOLOŠKI PROBLEMI IZGRADNJE ODNOSA NAUKE I UMETNOSTI
U razmatranju krajnje složenog odnosa nauke i umetnosti, veliku pomoć nam može pružiti prakseologija. Osnovni zadatak ove nauke o efikasnoj delatnosti, po Kotarbinjskom, jeste da formuliše opšte preporuke, zahteve i norme kojih se treba pridržavati pri svakoj delatnosti da bi ta delatnost bila uspešna. Umetničko delo predstavlja složen proizvod koji ima specifičnu strukturu, pa tako analiza njegovih različitih aspekata zahteva, pored metodoloških osnova teorijskih istraživanja, i metodološke osnove empirijskih istraživanja. Dalje formiranje istorije i teorije umetnosti biće sve više uslovljeno spoljašnjim uticajima koji su proizvod intenzivnog naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja. Naše doba karakteriše konglomerat najrazličitijih naučnih oblasti, teorija i naučnih metoda. Otuda je naš zadatak da, shodno zacrtanom cilju prakseološkog proučavanja odnosa nauke i umetnosti, upotrebimo odgovarajuća sredstva i alatke koji će u potpunosti biti u funkciji rešavanja određenih problema.
