RITUALNO I PLESNO PAMĆENJE U USMENOJ KULTURI
Ne pojavljuju se pojedini umjetnički oblici slučajno u određenim epohama. Umjetnosti zadovoljavaju određene ljudske potrebe, ali su jednako tako u “dosluhu” s dominantnim tehnologijama koje određuju svoje vrijeme. Fenomenu umjetnosti Maršal Mekluan (Marshall McLuhan) pristupa iz horizonta promišljanja ljudskih ekstenzija i njihova utjecaja na ljudsko iskustvo. Ono umjetničko (u ovom slučaju plesno) promišlja se u ravni razumijevanja tehnologija koje su čovjeku na raspolaganju, odnosno koje nisu na raspolaganju. Ples se promatra u kontekstu njegova značenja za razumijevanje predpismenih civilizacija. Kontekst je to u kojemu je presudnije razumjeti napredovanje predpismenog ljudskog duha od eventualnih obrisa umjetničkoga u plesu ranih civilizacija. Hipnotičko suvremenih mas-medija ima svoje izvore i u hipnotičkim korijenima plesnih zavođenja plesova iz vremena predpismenih civilizacija. Otuda i veza između zavodničkih plesova i hipnotizma suvremenih mas-medija, o čijim tehnološkim korijenima piše Mekluan. Promišljanje o plesu iznova stavlja u pitanje ispravnost putanje ljudske civilizacije, temeljene na putokazima tehnologija. Utoliko je mišljenje plesa potreban otklon i distanca za misao koja ne želi biti zarobljenom.
