(NE)KULTURA DIGITALNOG DOBA

Današnji studenti pričaju digitalnim jezikom i procesuiraju informacije veoma različito od prethodnih generacija. Postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju da je pitanje uticaja digitalnih tehnologija na omladinu i procese učenja nepravedno zapostavljeno i da se obrazovne institucije i nadležni organi moraju ozbiljno posvetiti izučavanju ove oblasti. Nema obrazovanja bez komunikacije, ali kakvu komunikaciju obezbediti u obrazovnom sistemu koji se nalazi u digitalnom dobu. U vreme pre pojave elektronskih mas-medija, učitelj je bio najvažniji u davanju informacija o svetu svojim učenicima, bio je zadužen za uspostavljanje njihovog vrednosnog sistema i normi u društvu, što je sa uvođenjem masovnih medija promenjeno. Digitalno doba donelo je sa sobom izučavanje veština kao što su procena, analiza, pristup, učestvovanje i kreativnost, a koje su od značaja tokom rešavanja problema koji se javljaju u svakodnevnom životu. U radu se kritičkom analizom obrađuje globalni fenomen „digitalnih domorodaca“ sa posebnim aspektom na njihove sposobnosti učenja u tradicionalnom okviru obrazovanja.

SOCIOLOGIJA ESTETSKE FUNKCIJE

KNJIŽEVNI UTICAJI I KONVENCIJE

KULTURNO-SOCIOLOŠKI PRISTUP „UMETNOSTI“

REALIZAM U LIKOVNOJ UMETNOSTI

POP-ART

PARISKA KOMUNA I SRBI

SUŠTINSKI NESPORAZUM O SUŠTINI MUZIKE

KOMODIFIKACIJE IGRE – KRITIČKE PERSPEKTIVE UMETNOSTI DIGITALNIH IGARA

U drugoj polovini XX veka došlo je do temeljnih promena u globalnom načinu proizvodnje, pre svega u shvatanju slobodnog vremena i poimanju igre. Kao strukturno decentralizovan i fleksibilan, digitalni kapitalizam kreće se u sferi socijalnih mreža, ogromnih onlajn igara i platformi za prijateljska okupljanja. Pojam igre duboko se usadio u mikro i makro ekonomije tih interaktivnih okruženja stvaranjem društvenog kapitala, simboličkog kapitala, emotivnog kapitala i finansijskog kapitala. Dela Paola Virna i Matea Pakinelia pomažu nam da shvatimo inovativne i kompetitivne strane mreže. Inovativni i kompetitivni aspekti socijalnih (digitalnih) mreža i kulture uopšte shvaćeni su kao inherentni “životinjski duh” ljudskog koji, u krajnjem, dovodi do “nematerijalnog građanskog rata”. Utoliko kultura nije ono što “humanizuje” životinjsko u ljudskom, nego tek jedan od mnogih aspekata brojnih borbi u društvu čistog “zoe”. Situacionistička vizija društva budućnosti kao društva minimalnog nužnog rada, beskrajnih stanja igre i interakcije, danas se materijalizuje u distopijskom modelu razornih vojnih igara, mrežne pornografije i finansijalizacije libida. Nik Dajer Vajtford i Greg de Peuter predlažu modele i iznose moguće umetničke pristupe koji bi mogli adekvatno da odgovore na izazove što sobom nose digitalni kapitalizam i njegovi temelji u libidalnim ekonomijama.