(NE)KULTURA DIGITALNOG DOBA
Današnji studenti pričaju digitalnim jezikom i procesuiraju informacije veoma različito od prethodnih generacija. Postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju da je pitanje uticaja digitalnih tehnologija na omladinu i procese učenja nepravedno zapostavljeno i da se obrazovne institucije i nadležni organi moraju ozbiljno posvetiti izučavanju ove oblasti. Nema obrazovanja bez komunikacije, ali kakvu komunikaciju obezbediti u obrazovnom sistemu koji se nalazi u digitalnom dobu. U vreme pre pojave elektronskih mas-medija, učitelj je bio najvažniji u davanju informacija o svetu svojim učenicima, bio je zadužen za uspostavljanje njihovog vrednosnog sistema i normi u društvu, što je sa uvođenjem masovnih medija promenjeno. Digitalno doba donelo je sa sobom izučavanje veština kao što su procena, analiza, pristup, učestvovanje i kreativnost, a koje su od značaja tokom rešavanja problema koji se javljaju u svakodnevnom životu. U radu se kritičkom analizom obrađuje globalni fenomen „digitalnih domorodaca“ sa posebnim aspektom na njihove sposobnosti učenja u tradicionalnom okviru obrazovanja.
