ESTRADNI UMETNIK – ZANIMANJE

PALANAČKI DUH, KVAZI-PLURALIZAM I RAT

RUDNIK MITOVA

PSIHOLOŠKI PROBLEM UMETNOSTI

UMETNOST KAO POSTUPAK

TEATAR DUŠE PROTIV IMPERIJE SLIKA

O GOSTOPRIMSTVU I INOVATIVNOSTI

Uloga javnog gostoprimstva, nekad i sad, pokazuje se kao važna u konstituisanju stabilnosti i promene u kulturama. Gostoprimstvo u sferi javnog (ne)kulturu jedne zajednice zvanično predstavlja drugoj, istaknutog predstavnika drugom, posreduje u kulturnim transmisijama i utiče na inovativnost kulturnih sistema. Pisanje teorijskog članka o delovima strukture, odlikama i međusobnim odnosima gostoprimstva i inovativnosti zasnovano je na pretpostavci o njihovim kvalitativnim vezama. Javno gostoprimstvo (mesta simboličkog uspostavljanja komplementarnosti dve stvarnosti – nas i njih) i procesi inovativnosti (kontinuirana akumulacija promena) portretisani su osvrtima na mitsko u kulturama, izvodima iz istorije, istorije ideja o stranom i gostoprimstvu, rezultata skorašnjih istraživanja inovativnosti i gostoprimstva i angažovanih kritičkih stavova autora. Zaključak je da razlike u ovladavanju društvenim i fizičkim nepoznanicama, ispoljene kroz strukturu i forme javnog gostoprimstva, uspostavljaju kvalitativne razlike u kulturnim transmisijama i potencijalima inovativnosti neke kulturne zajednice.

PRAGMATIČNI INFORMACIJSKI NEOPLATONIZAM (PIN) KÔD ETIČKE AKCIJE

Tekst postavlja i analizira dve teze. Prva se odnosi na tvrdnju da je u društvenim naukama i u formalnom, tj. institucionalnom smislu neophodno klasifikovati medije kao obrazovne sisteme. Druga je da se etičnost medijskih sadržaja dugoročno i održivo unapređuje jedino kontinuiranom etičkom akcijom usmerenom na onu vrstu obrazovnih programa za decu i omladinu koji učenje vrlinama i o vrlinama tretiraju kao oblik pismenosti. Strateško obrazovno-informacijsko polazište etičke akcije nazvali smo pragmatičnim informacijskim neoplatonizmom (PIN). Zaključeno je da interdisciplinarnost i simultana instrumentalizacija školskih i medijskih obrazovnih sistema sa ciljem da razvijaju vrline, stvara sadržinski, a sukcesivno i formalni preduslov za uspostavljanje ciklusa sumarnih aksioloških procesa koji će dovesti do strukturalnih promena u prirodi medija i društva.