NOVINARSTVO U KRIZI

POČECI POPULARNE KULTURE

U tekstu se bavim počecima evropske popularne kulture XV i XVI veka, s naglaskom na štampanom likovnom predstavljanju. Predočeni su pozitivni aspekti masovnog štampanog širenja i konzumiranja umetnosti u najširim slojevima populacije, slojevima koji nisu imali mogućnost da poseduju unikatna i skupa umetnička dela. U tekstu se bavim i aspektima propagandne (zlo)upotrebe popularne grafike u političke svrhe. Osvrćem se na ponovno otkrivanje popularne kulture krajem XVIII veka širom Evrope, s naglaskom na srpskoj popularnoj grafici tog perioda. Ukazujem na to da je moć masovne kulture izrazito velika. Putem nje može da se manipuliše masom, ali ona može da bude i sredstvo pomoću kojeg se razotkrivaju slabosti, lažnost i licemerje oficijelne kulture i establišmenta. Masovna kultura može i da nagna čoveka na dublje promišljanje sopstvenog identiteta, ličnosti, sebe van mase.

FANTASTIKA U DRAMAMA VLADIMIRA VELMARA JANKOVIĆA

URBANA SEGREGACIJA: SLAM I GETO

KRITIČKO ODREĐENJE POJMA SRPSKA FILOZOFIJA

Autor razmatra kritičko određenje pojma “srpska filozofija” Slobodana Žunjića koji, u svojim temeljnim istraživanjima srpske filozofije zasnovanim na novom metodološkom pristupu, znatno revidira rezultate dosadašnjih istraživanja domaće filozofske baštine. Značaj Žunjićevih filozofskih radova, po autorovom mišljenju, nije samo u potpunijem viđenju razvoja filozofije u našoj sredini, već i u preciznijoj filozofskoj terminologiji, koja daje izoštreniju sliku o različitim stadijumima razvoja srpske filozofije, u znatno dužem vremenskom periodu nego što je to do sada bilo poznato. Autor posebno analizira Žunjićevu kritiku pojmova “filozofija kod Srba”, “filozofija u Republici Srbiji”, i ukazuje na argumente zbog kojih Žunjić insistira na upotrebi pojma “srpska filozofija”.

VIRTUELNI IDENTITET I MEDIJSKE OPSENE – ISTINA PRIVIDA, PRIVID ISTINE

U ovom radu pokušavaju se pronaći mogući odgovori na pitanja da li su virtuelni identitet i „cyber reality“ egzistencija samo medijsko–tehnicističke opsene ili pojave stvorene po meri čoveka koji bi želeo da prevaziđe prostorne, vremenske i iskustvene, psihološke okvire, i posredstvom skrojenog, hibridnog identiteta i komuniciranja potpomognutih naprednim kompjuterskim tehnologijama, uspostavi vezu sa onostranim (transcendentnim)? U svetlu relevantnih kritičko – teorijskih i filozofskih razmatranja, promišljaju se identitet i delanje pojedinca, tradicionalno shvaćeni, kao čvrste, postupno građene i relativno postojane kategorije, u odnosu na nestabilna, promenljiva i konstruisana svojstva savremenog medijski projektovanog identiteta, koji predstavlja idealizovanu verziju sopstva i delanja koji se najčečće ne poklapaju jedno sa drugim. Ove pojave posebno se teorijski sagledavaju analizom sadržaja i formi virtuelnog komuniciranja posredstvom interaktivnih i 3D (trodimenzionalnih) internet sajtova („Facebook“, „Second life”), ali i praćenjem mogućnosti i uticaja simulirane stvarnosti na proces spektakularizacije svesti i doživljaje koje pojedinci imaju o sebi i o stvarnosti koja ih okružuje.

SPEKTAKULARIZACIJA SVESTI I RURALNO-SPEKTAKULARNI KULTURNI OBRAZAC U MAS-MEDIJIMA

U radu se govori o procesu spektakularizacije svesti i usvajanju ruralno-spektakularnog kulturnog obrasca posredstvom medija masovnog komuniciranja u Srbiji u periodu od 2000. do 2005. godine. Na kulturnom planu, spektakularizacija svesti posredstvom medija masovnog komuniciranja u saglasnosti je sa procesom kulturne globalizacije i u najvećoj meri se, kada je o televiziji reč, ogleda kroz nekritičko preuzimanje sadržaja masovne kulture u kojoj dominiraju proizvodi globalne industrije zabave. U duhu Deborovih (Debord) kritičko-teorijskih stavova, u radu se teorijski promišlja ideja medijskog spektakla.