ZLOUPOTREBA ŽENA U TELEVIZIJSKOM I SPOLJNOM OGLAŠAVANJU

Ovaj rad obrađuje aktuelnu i značajnu temu tržišnog komuniciranja, i to onaj aspekt koji se tiče oglasa i oglašavanja, posebno zloupotrebe žena u tom procesu. Žena je u oglasima predstavljena na različite načine (stereotipno: supruga – majka, domaćica ili dekorativno, kao ukrasni predmet), često se akcenat stavlja samo na pojedine delove njenog tela, što možemo videti na svakom koraku, počevši od bilborda do oglasa u dnevnoj i periodičnoj štampi, kao i na televiziji. Tako se žensko telo upotrebljava u najrazličitije svrhe, a naješće bez razloga, bez ikakve veze sa proizvodom: u oglasima za pivo, automobilske gume, automobile. Kad oglašivači nemaju bolji način, ali ni mašte ni morala, svoje proizvode najčešće prodaju uz sliku lepog ženskog tela, iako ti isti proizvodi nisu namenjeni nežnijem polu.

PREĆUTKIVANJE, OPSTRUKCIJA, MARGINALIZACIJA

Od početka 20. veka demografska je činjenica da je broj žena u odnosu na broj muškaraca u konstantnom porastu, a rezultat tog procesa je da žene već duže čine više od polovine stanovništva. Istina je i da su one u minulim vremenima ostvarile značajan pomak (kvantitativan i kvalitataivan) u oblasti prava, a u 20. veku i ravnopravan položaj sa muškarcima. Ipak, ideja i njena realizacija, formalno i stvarno pravo, i danas su u raskoraku. Tako je žena i u 21. veku, bez obzira na deklarisana prava, jasan potencijal, obrazovanje i sposobnost delanja, često marginalizovana, dok se njeno pravo na rad opstruira, kako na političkom, ekonomskom ili kulturnom planu tako i pri svakolikom drugom ekspertskom delovanju. U najboljem slučaju, naše društvo u tranziciji, opterećeno stereotipima, tradicionalizmom i patrijarhalnim odnosima, njena postignuća prećutkuje. Statistički podaci jasno pokazuju da žena još uvek nema tamo gde se stvarno odlučuje, a za isti posao su manje plaćene nego muškarci, ali tj. ih zato ima mnogo više nego muškaraca u nevladinim organizacijama, koje najčešće podrazumevaju više volonterskog, neplaćenog i manje uticajnog rada. Za 106 godina svog postojanja, Univerzitet u Beogradu je imao samo jednu rektorku, a po podacima Saveznog zavoda za statistiku iz 2006. godine, od ukupnog broja nastavnika Beogradskog univerziteta samo 30 odsto su žene. Nešto bolja situacija je u ustanovama kulture: žene su obično direktorke biblioteka, škola, vrtića, muzeja ili centara za socijalni rad. Ali, na primer, od 19 pozorišta u Beogradu, samo njih šest je poverilo ženi lidersku poziciju.

PORTALI U AKADEMSKIM BIBLIOTEKAMA – OD ČAROBNOG ŠTAPIĆA KA INTERNET ANTIKVITETU

Rad razmatra terminološka pitanja vezana za pojavu mrežnih i bibliotečkih portala i predstavlja različite vrste njihove klasifikacije. Opredeljenje biblioteka za aktivno učešće u kreiranju pouzdanih informacionih izvora u doba e-nauke opisano je kao presudni faktor zbog koga se formiranje portala nametnulo kao jedan od ključnih segmenata delatnosti akademskih biblioteka. Samoj realizaciji mora prethoditi detaljna analiza potreba, ali se evaluacija i dorada moraju nastaviti tokom čitavog vremena funkcionisanja. Prikazan je izbor aktivnih portala, koji pruža sliku trenutne situacije na ovom planu i data procena njihovog razvoja u bliskoj budućnosti.

MODA I MULTIKULTURALIZAM

SPEKTAKULARNA TELA U STVARALAŠTVU EDVARDA BONDA: ODNOS ZAPADNOEVROPSKE CIVILIZACIJE PREMA TELU

Rad o spektakularnim telima u stvaralaštvu dramskog pisca Edvarda Bonda (Edward Bond) baviće se njegovim komadima o ratu zato što je rat najveći i najčešći od spektakala na istorijskoj pozornici zapadnoevropske civilizacije i zato što je rat pokazatelj stvarnog (a ne samo proklamovanog) odnosa zapadne civilizacije prema ljudskom telu, tj. prema čoveku. Obični ljudi, junaci Bondovih drama, su bezimeni, takoreći neprimetni ljudi čije sudbine nisu predmet velikih društvenih spektakala (poput kraljevskih venčanja, pop koncerata, fudbalskih mečeva ili predsedničkih izbora); tek kao žrtve ratova, prirodnih nepogoda, nuklearnih katastrofa ili boravka u logorima smrti, sudbina njihovih tela ponekad postaje predmet analize, predmet kolektivne i lične moralne pažnje ili (ono što se najčešće dešava) predmet kratkotrajnih senzacija u medijima. Budući da obični svet (deca, majke, stari ljudi, nezaposleni, vojnici i radnička klasa) nikad nisu oni čiji se glas u javnom i dominantnom diskursu može čuti (već se na njih gleda pre kao na “crvene crne i neuke” – Red Black and Ignorant), od posebnog je značaja da u delu Edvarda Bonda oni zauzimaju najvažnije mesto. Drama “Crveni crni i neuki” (Red Black and Ignorant), kratki agit-prop prvi komad u trilogiji Bondovih “Ratnih komada” iz osamdesetih, biće korišćen u ovom radu, pored ostalih Bondovih drama, kao tekst od posebnog značaja. 

ISTINA – ŽRTVA PR-A U KRIZNIM SITUACIJAMA

Ovaj rad razmatra protivrječivu funkciju PR-a koja posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama. S jedne strane, od PR menadžera se očekuje da bude lojalan prema kompaniji u kojoj radi, a s druge da misli o javnom interesu. Da li je moguće u takvim uslovima od pi ar-ovaca očekivati istinu i etičnost? Krizne situacije pokazuju da je to gotovo neizvodljivo. Najbolji dokaz tome je tragedija u Japanu koja potvrđuje floskulu da istina postaje žrtva PR-a u kriznim situacijama.

SENZACIONALIZAM – TREND I PROBLEM CRNOGORSKIH MEDIJA

Jedan od glavnih zadataka crnogorskih medija je preživljavanje na tržištu. Stoga ne treba da nas čudi što su mediji usmjereni isključivo na profit i ne razmišljaju o etičkom kodeksu, kao ni o posljedicama koje mogu izazvati. U želji da privuku publiku, mediji su zaboravili na poštovanje opštepriznatih vrijednosti u društvu i dobar ukus u izražavanju. Ovakav koncept karakterističan je za mnoge medije širom svijeta. Mediji više nemaju informativnu i edukativnu funkciju, već nas zabavljaju, šokiraju, a kroz crnu hroniku razvijaju u nama „negativnu“ radoznalost. Izvještavanje o samoubistvima, ubistvima, kriminalu, saobraćajnim nesrećama tjera ljude da kupe novine ili (ne)mijenjaju kanal. Trka za profitom dovela je i do kršenja profesionalnih standarda izvještavanja poput istinitosti, uravnoteženosti i objektivnosti. Važno je biti prvi po svaku cijenu, dok se o nanošenju štete pojedincima mnogo ne razmišlja. Visok tiraž i rejting više nisu odraz kvaliteta medija.

NARATIVNE MATRICE I DISKURZIVNE PRAKSE FILMA MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO

Cilj ovog rada je da utvrdi i objasni osnovne narativne matrice i diskurzivne prakse filma “Montevideo, Bog te video!” koji je premijerno prikazan 20. decembra 2010. godine. Teorijski okvir je zasnovan na kritičkim medijskim studijama i studijama filma. U radu su korišćene metode narativne i diskurzivne analize. Rad treba da pokaže koliko izbor narativnih elemenata utiče na uspeh filma.