LITERARNI ŽURNALIZAM

Iako je u pitanju termin koji se koristi manje od dve decenije, Literarni žurnalizam ( LŽ ), čijim se utemeljivačem smatra pisac-novinar Danijel Defo (1660–1731), kao žanr postoji gotovo tri stoleća. U pitanju je vrsta kreacije u novinarstvu u kome su kombinovana fakta prikupljena dugotrajnim, dubinskim istraživanjem sa načinom naracije karakterističnim za literaturu. Reč je o braku iz računa ili iz ljubavi između literature i novinarstva. Izučava se na predmetu Kreativno pisanje u medijima koji se predaje na fakultetima za novinarstvo. LŽ ima dodirnih tačaka sa kreativnom nonfikcijom, izučavanom prvenstveno u okviru kurikuluma filoloških fakulteta. Granice među njima teško je odrediti, kao što je LŽ teško definisati jer je on u stalnoj evoluciji, a razlike među autorima, piscima novinarima i novinarima piscima, koji praktikuju specifičan, originalan, kreativni rukopis u štampanim medijima, taj pokušaj dodatno otežavaju.

HERMENEUTIKA POTROŠAČKOG DRUŠTVA

Autor u radu analizira aspekte globalizacije, kulture, potrošnje, medija i identiteta modernog potrošačkog društva. Vrijednosti društva, koja nam se nameću iz njegovog potrošačkog i tržišnog određenja, definiraju društvo kao dominantno potrošačku kulturu. Potrošnja se definira kao glavno mjesto realizacije i stvaranja identiteta modernog čovjeka današnjice. Temeljni problem koji se javlja je nerazumijevanje globalnih aspekata društva u kojem živimo. Gadamerovo shvaćanje hermeneutike kao praktične filozofije i Heideggerovo određenje fenomenologije iz njegovih ranijih radova, mogu nam pomoći kako bi mi razumjeli temeljne odrednice modernog društva.

NOVA MEDIJSKA STVARNOST – KORAK DALJE IZVAN ETIKE I POVRATAK BIJEGU OD SLOBODE

Hvalospevi masovnim medijima i medijskoj slobodi više nisu aktualni i nisu potrebni; sada se javna poslušnost i šutnja podrazumevaju. Ratovi i osvajanja više se ne objašnjavaju, već postaju – interaktivni doživljaji. Nekada su masovni mediji bili poslovni partneri oglašivača, danas postaju puke sluge. Gospodari korporativnih i globalističkih istina nastoje postići planetarni konsenzus o činjenicama koje ne treba proveravati. Mediji ne govore kritički o dogmama, oni postaju nova dogma za javnost i odnose među ljudima. Nekad se manipuliralo željama i potrebama, danas sve više stavovima i vrednostima. Gde i kada prestaje humanistički odnos prema drugim ljudima, a gde i kada počinje nova stvarnost koja menja čovekov karakter i ličnost? Digitalizacija budućnosti preti da ograniči i izbriše neke aspekte ljudskog uma i delovanja. “Veliki Brat“ nije oko nas i ne promatra nas više kao pre jer mu to ne treba – „Veliki Brat“ smo postali mi sami.

ČITANJE

NASILJE U CYBERPUNK FILMU

ESTETIKA, KOMUNIKACIJA I TEORIJE RECEPCIJE

Tekst se bavi analizom teorija recepcije, odnosno estetikom komunikacije u studijama umetnosti i medija. Napravljena je razlika između realističkih, antirealističkih i produktivističkih teorija recepcije, odnosno razlika između esencijalističko-ontoloških i relativističko-konstrukcionističkih teorija. Analizirani su teoretski sistemi koji tretiraju umetnička dela kao sredstvo komunikacije kao što su kognitivna estetika (Ernst Gombrič), hermeneutika (Hans Robert Jaus), analitička estetika (Nelson Gudman), teorija otvorenog umetničkog dela (Umberto Eko), fenomenologija (Moris Merlo Ponti), strukturalizam i poststrukturalizam (Rolan Bart), kao i savremene, interdisciplinarne teorije gledanja i vizuelne kulture (Džonatan Kreri, Norman Brajson, Martin Džej). 

MEDIJI I INTERDISCIPLINARNOST: CAGE & ALTHUSSER

Rad pokušava da markira mesto u kome dolazi do transformacije pojma estetskog u zapadnoj intelektualnoj istoriji, odnosno mesto kada se pojam estetskog više ne primenjuje u kontekstu umetnosti i tradicionalne estetike, već u kontekstu analize mas-medijskog društva i kulture u najširem smislu reči. Analiziran je odnos između muzike Džona Kejdža i filozofije Luja Altisera, koji su uneli zaokret od ontoloških ka konstrukcionističkim karakterizacijama umetnosti, kulture i društva.

IDEOLOGIJA NACIONALSOCIJALIZMA I KULTURA

MASOVNA KULTURA I TOTALITARNI REŽIMI