POSTMODERNO ČITANJE ORIJENTALIZMA

KUBANSKI TREPTAJ “KULTURA RITMOVA”

POTLAČENI, KRITIČKA PEDAGOGIJA I DRUŠTVENA STVARNOST

FROJDOV IZLET U SOCIJALNU PSIHOLOGIJU

SOCIO-KULTURNI ASPEKTI PLESA

Rad pod naslovom: “Socio-kulturne značajke plesa: sociološko istraživanje mladih” donosi rezultate empirijskog istraživanja provedenog metodom ankete na populaciji mladih. Temeljni cilj bio je ispitati mišljenja i stavove mladih o njihovim plesnim preferencijama i navikama, kao i njihovo razumijevanje mnogobrojnih značajki i dimenzija plesa. Ples se kontekstualizira kao aktivnost i sadržaj slobodnog vremena, koji mahom imaju pozitivan utjecaj na mlade, čija je temeljna funkcija zabava, razonoda i rekreacija. Opisuje se pluralizam plesa i njegova višestruko dimenzionirana sadržajnost. Tako se ples kao sociološki i kulturološki fenomen shvaća kao komunikacijski kanal, sportska aktivnost, oblik igre i zabave, iskonska i najstarija umjetnost, društveni motiv druženja, te specifična metoda liječenja.

MORAM DA VIDIM OSTRVA – OD KUBE NA FILMU DO ČE GEVARE U SVEMIRU 3D

Ovaj tekst sumira kubanski odnos prema filmskoj umetnosti i način na koji je Kuba predstavljana u holivudskom filmu kroz protekle decenije. Sve to preko političke reprezentacije Kube, od 1897. kada je prva ekipa počela da snima na ovom ostrvu, do uloge značajnog eksterijera koji Kuba ima u serijalima “Kum” i u nizu filmova o tajnom agentu 007, Džejmsu Bondu. Za reditelja Olivera Stouna koji je tamo višednevno intervjuisao Fidela Kastra za dokumentarni film o njemu, Kuba je preegzaltirani Parnas. Kroz sve ove fascete uočavamo nove romantične prelive koje Kuba, vremenom, iz Holivudske prizme dobija, pa od uzroka hladnog rata postaje idealna destinacija za toplu dobrodošlicu. Ovaj po(p)litički fenomen se potom upoređuje sa američkim odnosom prema autohtonoj i često politički potpuno oprečnoj joj japanskoj ostrvskoj kulturi, onoj sa drugog idealizovanog i satanizovanog arhipelaga, da bi se odnos prema usamljenoj autohtonoj kulturi što podiže svoj glas protiv eksplatatorskog korporativnog sistema SAD potcrtao gotovo identičnom ulogom koju ima izmišljena planeta Pandora u najnovijem hitu Džejmsa Kamerona “Avatar”. Kako vešti 3D gerilski domoroci, koji odolevaju tehnološki premoćnijem neprijatelju, u mnogo čemu asociraju na Če Gevaru i njegovu revolucionarnu kompaniju, shvatamo da je američka fascinacija Kubom u poslednje vreme podignuta na gotovo grotesknu metafizičku razinu.

KLABERSKI TRANSFORMANS NENADA RACKOVIĆA

Prikazom zajedničke saradnje između umetnika Nenada Rackovića i istoričarke umetnosti Olivere Erić, opisana je scena beogradskog klabinga. Rackovićev klaberski transformans istovremeno donosi kritiku klabinga, kao i ideje za njegovo drugačije promišljanje. Pridajući podjednak značaj video i di-džejingu, novo viđenje klabinga pruža mogućnost za užitak u igri stvaranja situacija.

“NA ŽIVO!” ROK PERFORMANS I KAKO GA RAZUMJETI

Rad je nastao iz potrebe iskazivanje stava, ali i dvoumljenja proisteklih iz vlastitih razmišljanja, ličnih iskustava i doživljaja, te dostupne literature, i ima za predmet rok koncerte i muzičke događaje vezane za popularnu muziku uopšte. Dotičući sve oblasti bitne za temu koju obrađuje, tekst ukazuje na značaj i ulogu koju rok koncerti imaju, analizira pitanje autentičnosti u rok nastupu, problematiku komunikacije publika – izvođač, te traži moguće dodirne tačke sa zbivanjima u pozorišnoj umjetnosti, prije i poslije nastanka rok muzike.

SAVREMENI ASPEKTI OPERSKE INSCENACIJE I USPON OPERSKOG REDITELJA

Muzika, tekst libreta i rediteljsko rešenje su tri osnovne komponente svake operske inscenacije. Sociološki i umetnički aspekti rediteljskog rešenja uslovljeni su dobom, stilom, veličinom i mogućnostima ansambla, pa i materijalnim mogućnostima produkcije. Između željenog i realizovanog uvek postoji izvesna razlika, i što je ona manja, to se reditelj i njegova postavka smatraju uspešnijim. Operski libreto u rediteljskom postupku može, ali i ne mora da doživi izrazitu transformaciju. Rediteljsko rešenje određuje izbor stila koji ne mora da se poklapa sa epohom u koju je delo locirano. 

KARNEVALSKI KARAKTER JUGOSLOVENSKOG NOVOG TALASA NA PRIMERU FESTIVALA “POZDRAV IZ ZAGREBA” I “POZDRAV IZ BEOGRADA”

U radu se analizira period novotalasne kulture, i to oni događaji i odlike koje ukazuju na specifičan karnevalski karakter jugoslovenskog novog talasa. Metodološki, rad se oslanja na Bahtinova tumačenja pojmova karnevala, praznika i groteske. Bahtinova sistematizacija karnevalske književnosti i njenih karakteristika, poslužila je da se deklarativno praktično primeni na neke od fenomena kojima je jugoslovenski novi talas predstavljen javnosti, a naročito na festivale „Pozdrav iz Zagreba“ i „Pozdrav iz Beograda“. Ovi festivali će promovisati kako umetnosti koje će biti pozicionirane u samo središte novog talasa tako i njegove osnovne karakteristike. Sve to omogućava sadržajniji uvid u epohu novog talasa i mogućnost sistematizacije do sada teorijski neobrađenog materijala.