KULTURNA DIJAGNOSTIKA IDENTITETA I IMIDŽA SRBIJE U EVROPSKOM KONTEKSTU

U kontekstu globalnih procesa, postavlja se pitanje kakav je položaj kulturnih i etničkih identiteta, koje su mogućnosti za njihovo očuvanje i razvoj, te kakve su implikacije politike identiteta na šire društvene tokove i trendove. Uloga kulture u savremenom društvu ima sve veći značaj, dok predstave stvorene različitim mehanizmima oblikuju opšteprihvaćene društvene vrednosti koje čine mozaik identiteta. Zato uloga kulture nikada kao danas nije bila važnija, kao ni potreba za preispitivanjem sistema vrednosti i drugih elemenata koji kulturu povezuju s identitetom. Reč je o ideološko-društvenim promenama vrednosnog sistema i sistema nacionalne identifikacije i reprezentacije. Kulturna dijagnostika, kao oblik jednog specifičnog sagledavanja Srbije, upućuje na potrebu za izlaženjem iz okvira uobičajenog poimanja problema vezanih za predstave o identitetu i imidžu Srbije i njenih gradova. Kao novi okvir za iznalaženje rešenja, predlaže se domen kulturne politike koji podrazumeva zauzimanje aktivnog odnosa prema pitanjima kulturnih identiteta.

KREIRANJE IDENTITETA, „BRENDIRANJE“ GRADA

Poznati i uspešni, gradovi su oduvek u našim mislima povezivani s određenim kvalitetom, obećanjem, atributom. Svet je od predantičkog vremena imao svoje metropole, gradove na čiji bi se pomen budila interesovanja, stvarale predstave kod onih koji u njima nikada nisu bili. Taj jednostavni atribut, koji nam stvara predstavu o gradu, može da ima veliki uticaj na odluke ljudi, bilo da je reč o turističkoj poseti određenom gradu ili opredeljenju za buduće mesto stanovanja. Odluke koje donosimo u tom trenutku delimično su racionalne, delimično emocionalne. Na koji način na njih možemo da utičemo? Kako, uopšte, nastaju mitovi o gradovima? Grad ovde posmatramo kao određenu vrstu proizvoda čiji identitet želimo da kreiramo, kako bismo ga jasno izdvojili od ostalih „konkurenata“, jer on danas funkcioniše, pre svega, kao subjekt na slobodnom tržištu. U svetu se sprovode čitave marketinške kampanje i kreiraju imidž strategije gradova, jer je odavno jasno da je to ono što stvara povoljnu zainteresovanost za naš grad.

PRIKAZ TEORIJSKIH MODELA U DEFINISANJU IDENTITETA GRADA – STUDIJA SLUČAJA GRADA BEOGRADA

Tekst predstavlja istraživanje različitih modaliteta u definisanju identiteta grada, marketinga grada, kao i izazova njegovog „brendiranja“. Prilikom ovog istraživanja, uzeti su u obzir različiti aspekti grada: geografski položaj, urbana i arhitektonska obeležja, istorija, percepcija koju građani, nadležni gradski autoriteti i turisti imaju o gradu. Marketinška analiza grada, kao i „brend“ grada, pokazuje svu osetljivost pojma i neophodnost primene novih parametara u analizi grada. U drugom delu rada predstavljeni su identiteti Beograda zasnovani na karakteristikama grada poznatim iz njegove istorije, na odgovorima ispitanika koji su učestvovali u istraživanju o Beogradu 2006. godine, kao i na teorijama stvaranja identiteta grada i definiciji „brenda“. Afirmacija predstavljenih identiteta pomogla bi u građenju pozitivne slike grada među stanovnicima, turistima i svima koji utiču na njegov razvoj.

POSTINDUSTRIJSKI GRAD I KULTURNA POLITIKA

U periodu od Drugog svijetskog rata u velikom broju razvijenih zemalja nekada dominirajući industrijski urbanistički sistem doživio je potpuni kolaps. Nezaposlenost, fizičko propadanje centralnih dijelova grada i veliki socijalni problemi, termini su koji najbolje opisuju stanje gradova koji su svoj ekonomski razvoj bazirali isključivo na industrijskoj proizvodnji. Kao glavni trend za riješavanja ovih problema od kraja 70-ih, prvo u SAD-u a potom i u Evropi, nametnuli su se programi urbane regeneracije kao moguće metode za postizanje ekonomske restrukturacije. Nekadašnja industrijska područja su obnovljena i redizajnirana, i u njih su se uselili predstavnici raznih kompanija, pravne i finansijske firme i različiti komercijalni sadržaji. U želji da privuku što više investicija, i da se što bolje pozicioniraju u okvirima savremene globalne ekonomije, u gradovima je posebna pažnja počela da se poklanja definisanju njihovog identiteta i imidža, kao i razvoju ponude u oblasti zabave, sporta i kulture.

U ovom tekstu pokušaću da prikažem na koji način se formirao savremeni postindustrijski urbani sistem i koje su njegove glavne odlike, te kakvu ulogu u tom procesu imaju kultura i kulturna politika.

GRAD KAO OKVIR ZAVIČAJNOG IDENTITETA

Rad se sastoji iz tri dela. U prvom se nastoji da se bliže odredi pojam identiteta jer mu se pridaju mnoga, često neodređena i, čak, proizvoljna značenja. Prikazan je, najpre, razvoj pojma identiteta od njegove prvobitno filozofske do kasnije individualno–psihološke upotrebe. Novije prostiranje koncepta identiteta smešta ga u širi antropološki i kulurološki kontekst naglašavajući njegovu kolektivnu, odnosno kulturnu dimenziju. U drugom delu rada se na taj način određen pojam kulturnog identiteta smešta u kontekst kulturne politike srpskih gradova. Pokazano je da je oblikovanje identiteta srpskih gradova uglavnom zanemareno, da je gradski identitet rudimentaran i da se istorijske i savremene osobenosti srpskih gradova ni izdaleka ne koriste kako bi njihov identitet bio uspešno oblikovan. Treći deo rada bavi se zavičajnim identitetom Pirota i Piroćanaca. Iz njega se sagledava na koji način nekoliko identifikatora koji nisu izvorno zavičajni (pirotski ćilim, torlački dijalekt, kačkavalj…), uspešno funkcionišu kao elementi za pretežno spontanu konstrukciju gradskog identiteta Pirota, dajući mu kvalitet održivosti i različitosti u odnosu na druge gradove.

KULTURA U FUNKCIJI RAZVOJA GRADA – KULTURNI KAPITAL I INTEGRATIVNA KULTURNA POLITIKA

Ovaj rad istražuje kulturološko značenje grada – identitet grada i njegovu simboličnu vrednost (materijalno i duhovno nasleđe), kao sredstva razvoja u savremenom svetu. Pozicionirajući kulturu u centar gradskog strateškog razvoja u okviru različitih javnih praktičnih politika, u tekstu se ukazuje na to da je pitanje kulturne pismenosti (Brecknock, R. 2006) – sposobnosti da se razumeju, usvoje i razviju značenja gradskih struktura, gradskih ikona i gradskih elemenata, kao što su susedstva i javni prostori – važan deo gradskog kulturnog kapitala današnjice. Glavno istraživačko pitanje jeste: kako povezati strategiju gradskog razvoja sa strategijom kulturnog razvoja u vremenima brzih promena, sve jačih uticaja globalne kulture na promene vrednosti i lokalne kulturne tradicije, rastućeg značaja usluga i napuštanja proizvodne logike, pa i samog područja proizvodnje? Polazeći od stava da je kultura stalan, ali i promenljiv faktor u stvaranju gradskog identiteta, istraživanje je prikazalo višestruke dihotomije savremenog procesa urbanih kulturnih promena. Tekst predstavlja POSITION PAPER sa smernicama (policy recommendations) za buduće projekte razvoja urbanih javnih politika.

GRAD I KULTURA

U tekstu se tretira pitanje grada kao kulturološkog fenomena. Zastupljene su relevantne teorije gradova, kako domaćih tako i stranih autora, u kontekstu promišljanja grada – u rasponu od njegove „smrti“, ruševina i laganog odumiranja, pa sve do utopijskih vizija grada kao „organa ljubavi“. Ovim radom je, takođe, pokrenuta dilema u vezi utvrđivanja temeljnih vrednosti grada, a koja se tiče analize protivprirodnog, urbanog tehnookruženja, s jedne strane, i građana i njihovih egzistencijalnih, ludičkih i kreativnih potreba, s druge strane. Otuđenost i usamljenost, nasuprot osećanju topline, pripadnosti i bliskosti s gradom i nadalje predstavljaju izazove kako savremenog grada, tako i sveta kulture, kao i njemu imanentnog razvoja novih urbanih prostora i fenomena.

UVODNA REČ PRIREĐIVAČA

KULTURA KAFANE