IDENTITET U NASTAJANJU

SOCIOPSIHOLOŠKI ASPEKT (NAŠEG) SPORTA DANAS

KULTURA I NASILJE: SAMOOPISIVANJE SEMIOSFERNOG JEZGRA I DRUŠTVENO NASILJE

Predmet rada su aspekti društvenog nasilja kao kulturološkog znaka u literarnom hronotopu. Fenomeni su razmotreni u semiotičkom ključu, s pozicije teorije o semiosferi s dominantom na neelastičnim semiosfernim jezgrima kulture. Akcenat je na istraživanju nasilja koje kultura proizvodi kao samobezbednosni mehanizam, dakle kao recidiv sopstvene samozaštite. Analiza je oslikana primerima iz svevremenske Andrićeve proze pograničnog tipa. Na fonu stradanja Bosne u hijatu triju carevina, jasno su izdiferencirane bitne razlike prema prirodi socijalnog nasilja koje proističu iz razlika u samoopisivanju kultura Istoka i Zapada. Bitno izmenjeni standardi Evrope u korist humanizacije pravne norme i ratne etike u 19. veku – doprineli su tome da se zaostala praksa okrutnog nasilja timarskog turskog sistema u Evropi novoga doba doživljava kao varvarstvo i necivilizovanost i da teži tome da brutalno nasilje eliminiše iz legitimnih standarda samoopisivanja evropske kulture.

BRENDIRANJE DRŽAVA I NACIJA

Sve veći broj zemalja shvata važnost i neophodnost brendiranja svoje države, brigu o sopstvenom imidžu i reputaciji. Uvidevši da se dobra reputacija i pozitivan imidž odražava ne samo na turističku posetu, već i na investicije, proizvode, dobijanje raznih sportskih i kulturnih manifestacija i dr., države u poslednje vreme sve više posvećuju pažnju ovoj problematici. Osnivaju se posebne agencije i instituti koji koriste najsavremenije marketinške metode, koristeći integrisane marketinške kanale za sopstvenu promociju. Vlade koje žele rebrendirati svoju državu, popraviti imidž i izgraditi nov pozitivan identitet moraju imati jasnu viziju šta žele, gde se trenutno nalazi njihova država, gde žele da budu i probaju da integrišu sve radnje, politike i komunikaciju ka ostatku sveta. Srbija je, sa velikim zakašnjenjem, shvatila koliki je i kakav stvarni uticaj lobiranja i angažovanja lobističkih kuća u pripremanju i donošenju važnih odluka na međunarodnoj političkoj sceni, uz velike ekonomske i političke štete koje je delom pretrpela u poslednje dve i po decenije.

UPRAVLJANJE ODNOSIMA SA KUPCIMA KAO MOGUĆNOST UNAPREĐENJA SAVREMENOG KONCEPTA MARKETINGA

Dosadašnja praksa u marketingu je proizvela mnogobrojne kritike ovog koncepta, zbog čega se danas, u akademskim i stručnim raspravama ističe neophodnost njihovog prevazilaženja. Istovremeno, savremeni koncept marketinga posmatra izgradnju dobrih odnosa sa učesnicima na tržištu, ali i sa širom društvenom javnošću, kao osnovni cilj. Cilj ovog rada je da pokaže da kreiranje dobrih odnosa sa ključnim učesnicima na tržištu predstavlja jednu od mogućnosti unapređenja ukupnog poslovanja u globalnom okruženju. Polazište u predstavljanju ove problematike je sagledavanje kritika marketinga iz šire perspektive i isticanje potencijala njihovog rešavanja u pravcu izgradnje dobrih odnosa sa učesnicima na tržištu. U tom procesu, važno je naglasiti potencijal marketinga odnosa, kao koncepta koji promovišemo u okviru savremenog marketinga. Koncept marketinga odnosa biće razmatran kroz model 4O. Postizanje ovih kompleksnih, ali legitimnih zahteva postavlja težak zadatak učesnicima na današnjem tržištu, ali, kako trendovi pokazuju, samo razvijanjem dobrih odnosa moguće je ostvariti dugoročno održivu poziciju.

ODNOSI S JAVNOŠĆU U KULTURNIM CENTRIMA ZA DECU I MLADE

Tema „Odnosi s javnošću u kulturnim centrima za decu i mlade’’ nastao je kao potreba sistematizacije teorijskih i praktičnih saznanja u analizi, planiranju, definisanju i primeni strategija razvoja odnosa s javnošću u kulturnim centrima za decu i mlade. U radu je prikazano istraživanje fenomena potrebe izgrađivanja uspešnih internih i eksternih odnosa s javnošću u oblasti kulture, kao i formulisanje posebnih strategija komunikacije za svaku ciljnu grupu u institucijama kulture za decu i mlade. Za ove institucije značajan ciljni segment predstavljaju upravo deca, koja kao ciljna grupa imaju veoma specifična obeležja, pa samim tim neophodno je da se za njih razviju posebne strategije komunikacije, koje bi, pored zabavne i atraktivne, trebalo da imaju i pedagošku dimenziju. Obrazovni odnosi s javnošću i animaciona delatnost imaju za cilj stvaranje nove publike i interesovanja za aktivnosti institucije, ali i podsticanje razvoja kulturnih potreba i sticanje kulturnih navika.

PR I MEDIJI: PERSONALNI IMIDŽ I MEDIJSKI UZORI

Identitet savremenog čoveka postaje sve sličniji imidžu plasiranom u javnost putem medija. Prisustvo u medijima je imperativ prilagođavanja standardima uspešnosti i metod izlaska iz anonimnosti. Kreiranje novih lica odvija se uz pomoć nezaobilaznog televizijskog medija i novih komunikacijskih audio-video formi. Konkurencija na tržištu medija nalaže borbu za gledanost usmeravajući medijski sadržaj ka prosečnom gledaocu i nižem kulturnom standardu. Medijska socijalizacija negativnih pojava i medijskih likova je opasnost koja promiče medijskom konzumentu, jer on teži da se identifikuje sa ponuđenim uzorima ili da bar preuzme njihov imidž. Idoli i medijski junaci nisu svi kulturne ikone. Jedina prepreka nekritičnom usvajanju ponuđenih medijskih sadržaja, imidža i ponuđenih matrica ponašanja jeste mogućnost selektivnog izbora, koja raste uporedo sa nivoom obrazovanja medijskog potrošača, ali i povećanjem medijske ponude na tržištu.

NOVI MEDIJI U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU

U eri interneta vrijeme ima novu mjeru. Ono što je novo u realnom svijetu, kada se gleda kroz prizmu interneta i novih medija, može biti istorijski trenutak. Termin ”novi mediji” već sada ima drugo značenje, u odnosu na vrijeme u kojem je nastao, kada se odnosio uglavnom na internet. U koštac sa novim medijima uhvatili su se i odnosi s javnošću, koji u njima vide potencijal za lakše, brže i efikasnije ostvarivanje vlastitih ciljeva. Sve veći broj organizacija prepoznalo je nove medije kao plodno tlo za ostvarivanje svojih ciljeva. Prednosti upotrebe novih medija u odnosima s javnošću su prevazilaženje prostornih granica, višesmjernost, brzina i cijena. Prilikom komunikacije putem novih medija, uključen je znatno veći broj primalaca poruke, jer nema prostornog i vremenskog ograničenja. U ovakvim uslovima, i pored standardnih odnosa s javnošću, odnosi s javnošću na mreži ispunjavaju funkciju odnosa s javnošću uopšte, i ciljeva kompanije. U suprotnom, stvara se negativan utisak, i tako kompanija više nema izgleda za uspjeh kod klijenata.

UTICAJ SLUŽBI ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU LOKALNIH UPRAVA NA UREĐIVAČKU POLITIKU ONLINE IZDANJA LOKALNIH JAVNIH EMITERA

U radu se istražuje u kojoj mjeri službe za odnose s javnošću lokalnih uprava utiču na uređivačku politiku online izdanja lokalnih javnih emitera tj. dvije radio stanice: Radio Bijelo Polje i Radio Tivat. Za potrebe ovog rada formiran je poseban kodni list sa kategorijama čija će analiza pokazati na koji način odnosi s javnošću utiču na uređivačku politiku pomenutih medija. Analiza se odnosi na period od 1. do 31. maja 2013. godine. Koristićemo se kvantitativno-kvalitativnom metodom, potom metodom analize sadržaja i komparativnom metodom. Posebno ćemo istražiti na koji način ovi mediji tretiraju saopštenja ili izjave za medije i sl. koji se distribuiraju iz lokalne uprave. Takođe ćemo istražiti ko su izvori informisanja ovih medija, da li im lokalna uprava plasira samo formalne sadržaje, odnosno da li se može otkriti prikriveni uticaj iste na medije. Lokalne uprave Bijelo Polje i Tivat su identično struktuirane, tako da će u radu biti objašnjeno na koji način one funkcionišu, a potom i na koji način koriste lokalne medije. Kako obje lokalne uprave imaju službe zadužene za odnose s javnošću, istražićemo opseg njihovog djelovanja i nadležnosti koje su im date opštinskim propisima.

ODNOSI SA JAVNOŠĆU JAVNIH MEDIJSKIH SERVISA

Fondovi javnih medijskih servisa opadaju vrtoglavom brzinom širom Evrope i svetska ekonomska kriza je samo jedan od razloga za to. Drugi je činjenica da su PSM (Public Service Media) ostali bez dobrog dela podrške javnog mnjenja. Sve je manje prilike da se sačuva taj deo medijske slike savremenih, rastrzanih i osiromašenih društava. To nije problem samo zaposlenih u tim, po pravilu, velikim sistemima nacionalnih televizija i radija. Ulog je mnogo veći: kohezija evropskog društva. Ovaj tekst predstavlja analizu najznačajnijih kretanja u finansiranju javnih servisa i njihovom pozicioniranju i postavlja pitanje: zašto se i njima ne dozvoli da se prikažu u boljem svetlu? Zašto sami beže od PR akcija?