Arhiva

Službe za odnose sa javnošću državnih institucija, političkih partija i nevladinih organizacija teže da, posredstvom medija, dođu do građana. Portparoli i PR službenici pokušavaju da ideje i ciljeve koje zastupaju predstave javnosti i u tu se svrhu koriste različitim metodama i tehnikama. Iako su službe koje se bave odnosima sa javnošću i odnosima sa medijima u Crnoj Gori rijetke sigurno je da je pojava plasiranja informacija ustaljena praksa i prije nego što su službe i osnovane. U ovom radu ćemo pokušati da saznamo koliko politički PR utiče na uređivačku politiku crnogorskih dnevnih novina i kakve su konsekvence. Polazimo od teze da organizacije koje politički djeluju utiču na medije vršeći indirektno time uticaj i na širu javnost. Koristićemo metod kvantitativne i kvalitativne analize sadržaja medijskih objava i komparativni metod. Za analizu će nam poslužiti dnevne novine koje izlaze u Crnoj Gori i to Pobjeda, Dan, Vijesti i Dnevne novine, dok će period analize biti nakon objave izbornih rezultata za predsjednika Crne Gore od 20. do 26. aprila 2013. godine. Provjerićemo koliko se PR službe koriste kao izvori informacija, a koliko novinari obrađuju ili u cijelosti prenose te informacije, zatim koliko se medijima dostavlja saopštenja, a koliko se ona provjeravaju, kao i to koliko su mediji izvještavali o aktuelnim događajima ili su samostalno došli do određenih informacija.

Do sada, u Mađarskoj, takođe povezanom sa priključenjem Evropskoj Uniji, pojmovi, poput komunikacije, savremenosti, identiteta i društvenog dijaloga se ponovo procjenjuju. Promjena u javnoj strukturi bila je važan proces promjene prilikom preobražaja sistema. Tokom procesa prelaska na demokratiju, promijenila se, takođe, i uloga masovnih medija. Stari alati su dobili novu ulogu, na taj način omogućavajući pojavu novih aktera. Dugi niz godina, lokalni mediji, koji su služili bolje demokratiji na lokalnom nivou nego što su mogle njihove kolege na državnom nivou, izgleda da se ponovo procjenjuju i to može biti lokalni, samoodređujući, forum koji pokušavaju da uspostave lokalne zajednice i podrže učestvovanje u lokalnoj zajednici. Nakon promjene sistema, prilika je pružena u Mađarskoj za uspostavljanje lokalnih komercijalnih kao i lokalnih radio stanica zajednice. Paleta lokalnog medijskog sistema postaje sve više i više šarenolika. Postojeće okružne novine, lokalne novine, reklamne brošure i novoosnovane lokalne televizije privlačile su firme i organizacije koje deluju u svojoj oblasti, nudeći reklamne i prilike za odnose sa javnošću. S druge strane, može se uočiti da je osoblje za odnose sa javnošću preduzeća i građanskih organizacija jedva iskoristilo mogućnosti koje pružaju lokalne radio stanice. Kada uzmu u razmatranje radio, onda obično (skoro uvijek) misle na komercijalni radio. Unutar okvira pristupačnosti i pluralizma, određujuća osobina lokalnih radio stanica je način na koji ljudi učestvuju u radu stanice. Volonteri smatraju ovaj „rad“ misijom i jako vole svoju oblast rada i posjeduju ozbiljnu snagu stvaranja mišljenja na lokalnom nivou. Istraživanja su pokazala da je popularnost ovih radio stanica veća među onima koji imaju visoko obrazovanje. Vjerujem da opštinske radio stanice, zahvaljujući svojim specifičnostima, mogu biti odgovarajući i privlačan prostor za odnose sa javnošću, nudeći mogućnost uspjeha prije svega na lokalnom nivou. Studija i prezentacija stavlja poseban naglasak na osobine lokalnih radio stanica koje mogu unaprijediti djelotvornost rada na odnosima sa javnošću, na taj način podržavajući organizacije koje žele postati članovi lokalne zajednice.

Odnosi s javnošću, kao planirana, dvosmerna komunikacija kompanije kojom se upravlja, upućeni su na kanale komunikacije među kojima su mediji verovatno najvažniji put kojim se stiže do primalaca poruka kojima PR utiče na javno mnjenje. Mediji, kao prenosioci tih poruka, sve više su upućeni na specijalizovane kompanijske službe za odnose s javnošću ili agencije koje u ime kompanija upravljaju njihovim komunikacijama. Kako su mediji postali, ne od juče, jedna od najbitnijih ciljnih grupa kompanija, odnosi s medijima su postali jedna od najvažnijih aktivnosti PR stručnjaka. Ta veza privrede i medija i upućenost jednih ka drugima u tranziciji postaje još jača, jer privatizacija medija donosi i sve veći uticaj oglašivača na uređivačku politiku. U tranziciji i privatizaciji srpskih medija, u kojima su gotovo sve najvažnije novine i TV stanice u rukama stranih vlasnika (ili im se ne znaju vlasnici), novinari su postali trošak, pa se smanjenje rashoda postiže angažovanjem slabo plaćenih, honorarno angažovanih i ekonomski zavisnih novinara. Takvi novinari i mediji su lak plen oglašivača koji posredstvom PR stručnjaka utiču i na uređivanje medija. Neshvatanje značaja PR-a, odnosno novinarstva, neobrazovanost ili obrazovanje kroz kurseve, nizak profesionalni nivo PR stručnjaka i predstavnika medija, neadekvatne zarade, nesigurnost radnog mesta, nepoverenje, nestručnost i nepoznavanje procesa rada, zajedničke su ocene i PR stručnjaka o struci i saradnji sa medijima i novinara o svojoj struci i saradnji sa PR stručnjacima. To su pokazala dva istraživanja koja je krajem 2012. i početkom 2013. godine sprovelo Društvo Srbije za odnose s javnošću (DSOJ) zajedno sa Udruženjem novinara Srbije (UNS), Nezavisnim udruženjem novinara Srbije (NUNS), Nezavisnim društvom novinara Vojvodine (NDNV), Asocijacijom medija i Lokal presom.

Novinari i PR-ovci nekoć bijahu dvije strogo odvojene profesije. Vremenom su se sve više približavale, pa tako danas gotovo 70 posto objavljenih vijesti potječe iz nekog od ureda za odnose s javnostima, a da pri tom nitko ne optužuje novinare za nerad ili PR-ovce za nametanje svojih informacija. No, nove digitalne tehnologije, a pogotovo društvene mreže, stubokom su promijenile odnose. Harmonični suživot novinara i PR-ovaca, koji je postignut, dramatično ugrožavaju nebrojeni građani novinari i građani PR-ovci koji, ničim izazvani, vođeni samo svojom željom za komuniciranjem, preplavljuju mreže svojim informacijama, vrlo često dvojbene kvalitete, a često i neetične i neistinite. Ali, mreža je slobodna, ljudi su ostvarili slobodu govora, pa tako Facebook, Twitter i ostale mreže ne samo što ugrožavaju klasične medije, već ih potiskuju i postaju glavni izvor informacije, čak i za novinare. Novinari su tako prvi u lancu koji su potpali pod utjecaj društvenih mreža, ali tmasti oblaci nadvili su se i nad PR-ovce, koji, strepeći, otvaraju svoje IPhone, Smartphone i slične gadgete strepeći je li ih neki nadobudni klinac razapeo svojim tvitanjem i kako će umanjiti štetu od žestoke kritike njihova odnosa s kupcima nezadovoljne domaćice. Kako PR može odgovoriti na agresivne mreže i može li s novinarima vratiti informiranje u staro korito? Proces je nezaustavljiv, jer tehnologiju još nitko nije spriječio. “Zaustavite Reuters!” je još samo anegdota znana starim generacijama novinara i PR-ovaca. Prilagodba novome, pronalaženje novih metoda, vraćanje vrijednosti profesionalnoj, provjerenoj i kvalitetnoj informaciji jedina je mogućnost. Novinari i PR-ovci morat će u zajedništvu pronalaziti nove izražajne mogućnosti kako bi znanjem i sposobnošću kreiranja poruke vratili vrijednosti.