Arhiva

Novinarskoga angažmana u medijima uopće, nažalost, svakim danom je sve manje i manje. Da li je novinarstvo zapalo u depresiju. Inertnost sedme sile otvorila je prostor novacima, specijalistima za odnose s javnošću koji će vam tokom dana poslati na stotine, već gotovih, informacija. Vaše je samo da ih proslijedite do publike. Osvrnuti se, posebno, na ono što je, nažalost, postalo novi, izmišljeni novinarski žanr, a to je saopštenje za štampu. U poratnom razdoblju Bosne i Hercegovine, događa se i to da jedan TV Dnevnik traje 70 minuta a od toga 55 minuta zauzimaju saopštenja za štampu. Saopštenja šalju: stranke, predstavnici ženskih udruženja, unije vojnih invalida i raznorazne skupine građanina. Pravo da se čuje i druga strana, u ovakvim slučajevima, ne postoji. Kako odvojiti Komunike (saopštenje za štampu o radu određene javne institucije ili organizacije) od onoga što je najčešće prozivka druge političke stranke, naša reakcija na događaj ili dešavanja koja s našim djelatnostima nemaju veze… Kako probuditi novinare iz letargije, u kojoj na izvjestan način i uživaju, jer informacije stižu svakodnevno, a oni se oko toga ne moraju puno truditi. O tačnosti i vjerodostojnosti podataka, koji nam stižu na ovakav način, mnogi i ne razmišljaju. Mnogo se toga promijenilo u nekoliko posljednjih decenija, pa smo došli do tačke kada je i do 60% objavljenih informacija ništa drugo do proizvod PR radionica. Sljedeće pitanje, stoga, je – gdje je nestalo novinarstvo. Ili bolje reći, gdje su nestali novinarska odgovornost i angažman. Obrazovni sistem je bitan. U našem regionu tek činimo prve korake u institucionalizovanoj edukaciji PR-ova, a što se tiče novinarske edukacije – tu bismo trebali napraviti dobru reviziju. Novinarstvo ne mora odumrijeti. Ono može ići naprijed, ali uz više profesionalnog truda i odgovornosti. I više spremnosti na saradnju sa onima „sa druge strane barikade“

Politički marketing je u vreme predizborne kampanje u Srbiji svakodnevna stvarnost svakog građanina. Internet je dugo smatran poljem slobode, nasuprot kontrolisanim medijima, ali pojavom društvenih mreža postaje sve teže da se izolujemo od političkih uticaja. Dobrovoljno ili ne, viđamo reklamne poruke na Fejsbuku kao što ih gledamo na bilbordima, televiziji ili u štampi. Ne samo reklamnim porukama, političari se obraćaju sa svojih stranica ljubiteljima, tj. obožavaocima – jer su političari javne ličnosti, zvezde. Pošto je izloženost porukama političara važna u formiranju stavova birača, a manipulacija sve prikrivenija, odlučili smo da se posvetimo istraživanju političkog PR-a stranaka u vreme Uskrsa. Pristup biračima je olakšan za vreme praznika i lakše je predstaviti se kao dobroćudan političar koji je „isti kao vi“. Naše istraživanje je pokazalo da, iako stil varira od stranke do stranke, politički PR svih stranaka u uzorku je isti i ne odstupa od stila kampanje u tradicionalnim medijima.

Pitanje uticaja PR-a na uređivačku politiku medija je isto kao da postavite pitanje šta je starije: kokoška ili jaje, posebno u regionu u uslovima transformacije, “obične otimačine”, posredstvom tranzicije, preko tekućeg “ortačkog kapitalizma”, sve do faze instalisanja neoliberalnog ekonomskog duha i (kvazi) demokratije. Čak i da faza “ortačkog kapitalizma” još nije prošla, duh i logika tekućih PR-a se izražava preko zloupotrebe moći medija za svoje spinovanje i “medijsko silovanje” javnosti. Ovo je slika stanja u Republici Makedoniji u poslednjem periodu, a posebno s obzirom na aktuelne događaje u kojima, s jedne strane, imate pokušaj vlasti da nasilnim putem preko svojih medijskih glasnogovornika instalira Zakon o medijima kao podoban, evropoželjan i takoreći imperativan, dok Udruženje novinara Makedonije, s druge strane, krajnjim i difuznim snagama, pokušava da promoviše i implementira ideju o samoregulaciji medija. U ovakvim uslovima, kad se preko PR-a utiče, ne samo evidentno, nego i nasilno, u odnosu na uređivačku politiku medija, žrtva je sama javnost, a na kratke staze i oni koji to praktikuju, što nameće pitanje da li PR ima svoju profesionalnu etiku i treba li se držati nje ili će se u Makedoniji desiti spinovanje po uzoru na “spinovanje Borisa”?

Problemi u konceptualizaciji i definisanju odnosa s javnostima i razvoja profesije PR iz tridesetih godina prošlog vijeka potrajali su, evo i do danas, u naporima praktičnog i teoretskog odvajanja ove profesije-discipline od poistovjećivanja sa novinskim agencijama i propagandom kao i nekim drugim profesijama i disciplinama poput novinarstva, sociologije, istraživanja, ekonomije, marketinga, politikologije. Različiti pristupi u definisanju PR-a i profesije “public relations“ su neminovnost pošto još ne postoji jedinstvena definicija koja bi obuhvatila sve aspekte, aktivnosti, zadatke, tendencije, ciljeve i područja sadržana u ovoj profesiji. Posebno je interesantan pristup odnosa sa javnostima, novinarstva i države u savremenom društvu, ne samo na globalnom nivou i u razvijenim državama, nego i u zemljama u tranziciji. Kakva je uloga medija kao moćnih posrednika i PR-a kroz medijske manipulacije, lobista i drugih krojača PR-a i medija ali i društva, kao i promjenljivi trendovi PR kompanija i lobista koji djeluju u tajnosti (poput onih iz grupe Bilderberg) budući da stručnjaci PR smatraju da najbolji PR ne ostavlja nikakve tragove.

U radu „Onlajn odnosi s javnošću“, tema istraživanja su odnosi s javnošću u digitalnoj eri, posebno onlajn (online) – osnovne karakteristike i osobenosti, potencijal veba (web) za e-PR, izazovi i prednosti digitalne komunikacije. Kratak pregled odabranih teorijskih radova u kojima se kritički promišljaju i definišu onlajn odnosi s javnošću, takođe je ovde predstavljen. Analiziran je i potencijal mreže za dijalog, javnu raspravu i interaktivnost, kao i potencijal blogova i društvenih mreža za odnose s javnošću u digitalnom 21. veku. U zaključku rada dat je kratak kritički prikaz mesta, uloge i potencijala onlajn PR-a.