POP FAZA PEDRA ALMODOVARA

KLASIČNI HOLIVUDSKI FILM I NJEGOVE MODIFIKACIJE POSLE 1960. GODINE

Široko je rasprostranjeno gledište da je klasični holivudski film, kao splet narativnih i stilističkih odlika, bio formiran već oko 1917. godine i da je relativno nepromenjen ostao do 60-ih godina prošlog veka. Šta se desilo posle toga? Postoje oprečna mišljenja među teoretičarima i istoričarima filma po ovom pitanju. Ovaj rad će izložiti osnovne karakteristike klasičnog holivudskog filma i na nekoliko primera objasniti kako on funkcioniše. Videćemo šta je bilo presudno za popularnost ove forme ne samo u SAD već i širom sveta. Takođe, osvrnućemo se na razvoj holivudskog narativnog filma u nekoliko poslednjih decenija i prikazati različite teorijske pristupe promenama koje su nastale u ovom periodu i pokušati da damo naše viđenje njihovih odlika.

DIGITALNA SREDSTVA I SVRHA OBRAZOVANJA

U zauzimanju vrednosnog stava prema savremenim digitalnim medijskim tehnologijama mogu se prepoznati dve generalne orijentacije – „tehnooptimistička“ i „tehnopesimistička“. Autor se zalaže za srednje rešenje i nastoji da poveže argumentaciju humanističke filozofije obrazovanja i teorije medija. Novi mediji utiču na našu percepciju stvarnosti i sposobnost da tu percepciju artikulišemo, i time uobličavaju samu stvarnost. Obrazovni sistem obuhvata nove medije „obrazovanjem za medije“ i njihovom primenom kao obrazovne tehnologije. Glavne teze saopštenja su: (1) da digitalne medijske tehnologije nisu svrha, već sredstvo u obrazovnom procesu, (2) da su one sredstvo koje menja karakteristike samog tog procesa i (3) da humanistički shvaćena svrha obrazovnog procesa nije ukinuta uprkos tim promenama.

IDENTITET U VIRTUELNOM SVETU

Lični identitet je pojam koji se može odrediti preko svesti o kontinuitetu iskustva u dimenziji vremena. Lični identitet nije supstancijalna, već formalna relacija koja se sadržinski artikuliše na različite socijalno uslovljene načine (rodni, profesionalni, nacionalni itd. identitet). Slično tome, kolektivni identitet se uspostavlja kao svest o postojanju zajedničkih iskustava i tradicija. Osnovne teze ovog saopštenja su da se lični i kolektivni identitet u virtuelnom svetu uspostavljaju na strukturno istovetan način kao u „realnom“ svetu, kao i da je identitet u virtuelnom svetu manje stabilan nego u „realnom“ svetu. Pitanje o tome da li se identitet u virtuelnom svetu može shvatiti kao samostalan, ili čini jedan od aspekata identiteta u „realnom“ svetu, ostavlja se otvorenim.

SRPSKA KNJIŽEVNA BLOGOSFERA

U tekstu je dat pregled srpskih književnih “blogova”, s obzirom na njihove potencijale u domenu prenošenja informacija, formiranja komunikacionih kanala, mogućnosti digitalnog izdavaštva i doprinosa novim praksama čitanja i pisanja. Ukazuje se na razlike između “klasične” forme dnevnika i “bloga” kao “mrežnog dnevnika”. Te razlike ogledaju se u drugačijem toku recepcije “klasičnog” i “mrežnog” dnevnika, kao i u hipertekstualnom karakteru “bloga”. U ostvarivanju potencijala “bloga”, kao nove književne i komunikacijske forme, zapaža se stalna ambivalencija – između individualnog i privatnog, slobodnog i anarhičnog, komunikativnog i površnog. Većina postojećih srpskih književnih “blogova” ne bi zadovoljila iole strožije književno–estetske zahteve. Još uvek su otvorena brojna pitanja koja se tiču doprinosa književnih “blogova” književnom životu, a pojedina od tih pitanja (npr. o autorskim i izdavačkim pravima) prekoračuju domen književnosti i zadiru u oblasti prava i filozofije. Još uvek nerešeno pitanje predstavlja stvarni doprinos “blogosfere” novim književnim iskustvima i mogućnostima nelinearnog pisanja i čitanja.

LISJEN GOLDMAN

KNJIŽEVNA, AUDITIVNA I VIZUELNA KOMUNIKACIJA

MATERIJALNI POLOŽAJ SLOBODNIH UMETNIKA

NOVE POTREBE, NOVI VIDOVI KULTURE