TEORIJSKI PRISTUPI RELIGIJSKOJ TOLERANCIJI

U ovom članku bavimo se problemom i teorijskim artikulacijama religijske tolerancije, posmatrajući teorijske pristupe različitih autora, počev od doba prosvetiteljstva. U tom smislu, analiziramo stanovišta Džona Loka, Voltera, Žan Žak Rusoa, Džona Stjuarta Mila, Endrua Hejvuda, Džona Rolsa, Žolta Lazara, Aleksandra Prnjata i Đure Šušnjića. Na kraju rada u kratkim crtama predstavljamo odnos prema slobodi veroispovesti u Habsburškoj monarhiji u XVIII veku, imajući u vidu manjinski položaj srpske zajednice pravoslavne veroispovesti.

HISTORIJSKI ZNAČAJ KONTRAKULTURE

KULTURNI ŽIVOT I POTREBE UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA U SRBIJI

U radu su predstavljeni najvažniji rezultati istraživanja kulturnog života i kulturne participacije srednjoškolaca u Srbiji. Podaci su pokazali da aktivnosti iz domena javnog kulturnog života ne spadaju u omiljene načine provođenja slobodnog vremena učenika srednjih škola u Srbiji, koje oni najčešće „troše“ kroz aktivnosti koje se odvijaju u tzv. privatnoj sferi (gledanje TV i slušanje muzike, bavljenje sportom i korišćenje računara), za koje je potrebna manja količina materijalnih sredstava. Zbog toga srednjoškolci nisu česti posetioci događaja iz oblasti kulture. Pored grupe srednjoškolaca koja praktično ne učestvuje u javnom kulturnom životu, identifikovali smo i grupu učenika koja odlazi u institucije kulture i posećuje programe iz oblasti kulture, koja čini prosečno oko 8.5 procenata (statistička procena) ove populacije. Među njima između 3.5% i 5.5% učenika participira u javnom kulturnom životu barem jednom mesečno. Generalno posmatrano, većina srednjoškolaca ne učestvuje u javnom kulturnom životu, ali se ne može govoriti o odsustvu iz javnog života u celini. Ipak, detaljnije analize pokazuju da značajan deo srednjoškolske populacije ne učestvuje u javnom kulturnom životu, i da su za veliki deo ove populacije kulturni programi nedostupni ili nezanimljivi, bilo radi nedostatka slobodnog vremena, interesovanja, koncepcije javnog kulturnog života, finansijski ili teritorijalno. Ovakav trend, da većina učenika srednjih škola u Srbiji ne učestvuje u javnom kulturnom životu, može da ima ozbiljne posledice po budućnost ove društvene grupe, ali i celog društva uopšte. Posledice nisu odmah “vidljive”, već se ispoljavaju kroz duži vremenski period, različitim intenzitetima i različitim formama u skoro svim delovima društvene strukture.

POZORIŠNA PUBLIKA U SRBIJI

U radu su predstavljeni najvažniji rezultati istraživanja dramske pozorišne publike svih profesionalnih pozorišta u Srbiji. Analizom strukture dramske publike svih profesionalnih pozorišta u Srbiji utvrdili smo relevantne socio-demografske karakteristike dramske publike profesionalnih pozorišta. Takođe, jedan od najvažnijih rezultata je i da profesionalna pozorišta u Srbiji imaju prostora da unapređenjem svoga rada i komunikacije sa publikom obezbede bolju posećenost. Utvrđeno je da je postojanje kvalitetne Web (internet) prezentacije pozorišta apsolutno neophodno ukoliko pozorište želi da prati trendove u načinu komunikacije i informisanja u savremenom informatičkom društvu. Profesionalna pozorišta u Srbiji mogu da računaju na prosečno 15 % redovne publike, ali i na duplo više potencijalne redovne publike kao “rezervoara” iz koga bi se mogla obezbediti veća i stabilnija posećenost. Najvažniji razlozi za retke posete pozorištu nisu direktno vezani za rad pozorišta i njegove karakteristike, nego za društveno ekonomske uslove u kojima publika egzistira i dominantne vrednosne orjentacije u društvu.

JEDAN PRISTUP MARKSOVOM DELU

TRI SIMPOZIJUMA

IMAGES DE LA CULTURE

DAN ZAGREBAČKIH SVEUČILIŠTARACA

MISAO FERDINANDA DE SOSIRA