JUDEO-HRIŠĆANSKA I APOKRIFNA PREDANJA U KURANU

Kao izvori za Muhamedove religijske predstave o judaizmu i hrišćanstvu mogu nam poslužiti relevantna hristološka učenja judeo-hrišćanskih Arapa čije segmente verskog i kulturološkog sinkretizma nalazimo tekstualno koncipirane u Kuranu. Mnoštvo biblijskih događaja i ličnosti, opisane u duhu semitske i sirijsko-palestinske učenosti, sa svim njenim heterodoksnim verovanjima, nastavila su, nesmetano, dalje da žive u islamu. Prisustvo apokrifnih i vanbiblijskih tekstova u Kuranu ukazuje na eksplicitno odstupanje od kanonskog učenja izloženog u Četvorojevanđelju, i od apostolsko-svetootačkog nasleđa koje je Crkva sačuvala u Svetom predanju. 

DOPRINOS SRPSKIH KOLONISTA DRUŠTVENO-KULTURNOM RAZVOJU LUGANSKOG REGIONA TOKOM XVIII I XIX VEKA

Statья posvящena probleme kolonizacii serbami Luganskogo kraя. Avtorom pokazanы pričinы pereseleniя serbov-graničar na territoriю Rossiйskoй imperii v seredine XVIII veka. Na osnove istoričeskih istočnikov proanalizirovanы problemы adaptacii voennыh kolonistov na territorii Slavяnoserbii. Oharakterizovan vklad serbov v эkonomičeskoe i kulьturnoe razvitie Luganщinы v XIX veke.

VEB 2.0, DRUŠTVENI MEDIJI I NOVA PARADIGMA MEDIJSKOG INFORMISANJA

Rad kroz analizu relevantnih izvora istražuje aspekte novonastale paradigme medijskog informisanja, koja je rezultat promena u opštoj društvenoj komunikaciji usled informaciono-komunikacione revolucije. Veb 2.0 okruženje, te društveni mediji, doveli su do pojave visokog nivoa interaktivnosti razmene informacija, te time i medijskog informisanja, odnosno novinarskog izveštavanja. Ova interaktivnost proizvodi temeljite promene, koji se moraju uzeti u obzir kako bi se proizvodili i plasirali optimalni medijski sadržaji. U radu se ispituje veb 2.0 okruženje, njegove specifičnosti u odnosu na tradicionalne medijske uslove. Sagledavaju se društveni mediji, njihove društvene i komunikacione specifičnosti, te na koji način njihova interaktivna priroda utiče na razmenu informacija. Istražuje se nova uloga publike u medijskoj komunikaciji, te uspon građanskog novinarstva kao posledica pomenute interaktivnosti digitalnog okruženja. Zatim, sledi rasprava o novim načinima potrošnje medijskih sadržaja, te incidentnom informisanju kao rezultatu medijske kulture društvenih medija. Na kraju, rad raspravlja o najvažnijim etičkim pitanjima savremenog medijskog informisanja u veb 2.0 uslovima, prevashodno o informacionoj segregaciji – eho komorama, te lažnim vestima, i šta medijske organizacije i platforme društvenih medija mogu učiniti da se ova, društveno nepoželjna, ponašanja suzbijaju, a njihov štetni uticaj umanji, ili u potpunosti otkloni.

NA MARGINAMA MEDIJSKE AGENDE: (NE)PRIVILEGOVANA MESTA KULTURE

Javni servis Radio televizije Srbije, na osnovu zakonske regulative jeste posrednik u ostvarivanju javnog interesa građana. Informisanje građana na celoj teritoriji zemlje i to ravnopravno i uravnoteženo je jedan od zadataka programa Radio televizije Srbije. Osnovno istraživačko pitanje je: da li Kulturni dnevnik Radio televizije Srbije (RTS) ostvaruje standarde propisane Zakonom o javnim medijskim servisima. Posebno pitanje je da li je prisutna marginalizacija drugih mesta kulture u odnosu na Beograd. Monitoring je obavljen od 1. maja do 31. maja 2018. godine i obuhvatio je 23 emisije emitovane u tom periodu.

KULTURNA POLITIKA NA NASLOVNIM STRANAMA DNEVNIH NOVINA U SRBIJI

Polazeći od značaja štampe kao posrednika u oblikovanju kulturnih sistema, analizom sadržaja naslovnih strana dnevnih novina u Srbiji tokom aprila i maja 2018. godine, autori tragaju za kulturnim vrednostima i identitetima koje nameću mediji. Tabloidizacija, senzacionalizam i komercijalizacija potiskuju javni interes, istinski značaj umetnosti i kulturne baštine, proizvodeći novu svest publike. U prvom planu se tako nalaze teme vezane za rijaliti i estradu, akteri takvih sadržaja i druge kontroverzne ličnosti. Različiti segmenti društva se trivijalizuju kroz slike skandala i korupcije. Kulturna politika ne nudi kvalitetan odgovor na sve uočljiviji problem infiltriranja tržišne ideologije, čime i nesvesno pomaže širenje konzumerizma u kojem je uloga štampe svedena na usluge jeftinog klijentelizma i marketinga.

MUZEJI I EKONOMSKA DOBIT ZA OKRUŽENJE

Težište članka je postavljeno na pitanju: da li Narodni muzej Valjevo svojim radom ekonomski doprinosi razvoju okruženja. Da bi se odgovorilo na to pitanje u dva navrata, 2013. i 2017. godine, su obavljena kompleksna istraživanja kojima je analizirana struktura posete muzeju, konstantovani njegovi prihodi, anketirani predstavnici grupa koje u muzej dolaze organizovano i intervjuisani rukovodioci ugostiteljskih objekata koji posetiocima muzeja pružaju dodatne usluge. Istraživanje je pokazalo da muzej predstavlja primarnu turističku atrakciju grada, osnovni razlog za dolazak većine od oko 30.000 turista godišnje, i da oni za različite namene u gradu potroše više novca (oko 25 miliona dinara) nego što muzej dobije iz gradskog budžeta (oko 20 miliona). Sa druge strane, istraživanje je ukazalo da apsolutnu većinu posetilaca muzeja čine učenici na ekskurzijama, dok su drugi segmenti publike (lokalno stanovništvo i odrasli turisti) znatno manje zastupljeni, što može da predstavlja ekonomsku opasnost u slučaju turbulencija na tržištu ekskurzija. 

EKONOMSKE SLOBODE I PREDUZETNIŠTVO U KULTURI

Ovaj rad bavi se analizom ekonomskih sloboda i preduzetništva u kulturi u Srbiji kao jednim od principa demokratije. U prvom delu rada daje se pojmovno određenje ekonomskih sloboda i preduzetništva u kulturi iz ugla odnosa kulture i demokratije, kao i kontekstualizacija ovih fenomena na nivou praktičnih politika. U drugom delu analiziraju se institucionalni okviri za razvoj preduzetništva u kulturi u Srbiji kroz istorijsku perspektivu. Ocenjuje se dostignuti nivo njihovog razvoja sa ciljem sagledavanja postignutog stepena ekonomskih sloboda u sferi kulture. Na kraju rada daju se preporuke za unapređenje kulturne politike u ovoj oblasti na nacionalnom nivou. 

OD ČUVANJA JAVNOG INTERESA DO RAZVOJA PREDUZETNIŠTVA

Usled globalnih neoliberalnih trendova koji stvaraju pritisak da se u svim društvenim oblastima razvija tržišna logika (uključujući i kulturu), Evropska unija već nekoliko decenija posvećuje pažnju pitanjima preduzetništva u kulturi. Međutim, otpori prema komodifikaciji kulture i razvoju preduzetničkog diskursa sve su češći i intenzivniji, i u Evropi i kod nas. Iako se na mnogim primerima pokazalo da kultura može da postane motor ekonomskog razvoja zemlje (što je sve siromašnijoj Srbiji svakako potrebno), pojavljuje se bojazan da promocija ovih koncepata u stvari samo sakriva nameru države da smanji podršku sektoru kulture (posebno delatnostima koje ne ostvaruju direktnu ekonomsku dobit). Drugim rečima, dovodi se u pitanje hoće li kultura u Srbiji ostati shvaćena kao oblast od javnog interesa. U radu se na osnovu pregleda relevantne literature, domaćih i inostranih strateških dokumenata i programa analizira uticaj prioriteta evropskih programa za kulturu na donošenje odluka u Srbiji. Takođe se analiziraju različiti odnosi spram kreativnih industrija (vlada, resorno ministarstvo, sektor privrede, profesionalci u kulturi), koji reflektuju stanje tranzicionih dilema i konfuzija, a posebna pažnja je usmerena na razmatranje rezultata istraživanja o strateškom razvoju kulture i evropske kulturne saradnje u Srbiji i preporukama profesionalaca u kulturi koje su dobijene putem istraživanja Deska Kreativna Evropa 2016. godine. Cilj je da se ukaže na neophodnost osiguranja državne podrške neprofitnim delatnostima u kulturi i ostvarenja strateškog pristupa razvoju kreativnih industrija kao mogućem načinu za razrešenje tranzicione konfuzije. 

PROIZVODNJA UMETNIČKOG PROSTORA U UMETNOSTI ZAJEDNICE

U tekstu se ispituje uticaj umetničkog prostora na učvršćivanje veza među članovima zajednice. Kolaboracijski umetnički projekti otvaraju mogućnost pregovaranja različitih vizija, stavova i pretpostavki među članovima zajednice. Projekti umetnosti zajednice ne obezbeđuju samo jednostavnu povezanost među članovima zajednice, već uspostavljaju veze koje jačaju kreativne potencijale, otvaraju nove perspektive i nude nove pristupe u sagledavanju problema. Osim toga, članovi zajednice posredstvom umetnosti mogu uspostaviti razmenu stavova jednako na racionalnom, kao i na emocionalnom nivou. Na taj način mogu bliže upoznati jedni druge, te definisati zajedničku viziju putem kreativnog procesa. Umetnički prostor u tekstu je sagledan kao naročita granična zona unutar koje se ostvaruje sučeljavanje umetničke vizije i dominantne prostorne realnosti. Kao paradigmatičan primer ovakvog umetničkog delovanja, naveden je rad Hasa i Hana.

KULTURA – TEURGIJA

Kultura shvaćena kao profesionalno-radni sektor suprotstavljena je i po svojoj sadržini i po centralnom vrednosnom usmerenju duhovnosti, koja se u radu uzima kao kriterijum stvaralaštva i stvaralačke ličnosti. Duhovnost, orijentisana na transcendiranje konačnosti, a ne na njeno osmišljavanje, predstavlja počelo iz kojeg izvire autentično umetničko delo. Cena demokratizacije kulture jeste svođenje umetničkog dela na proizvod. Nasuprot kulturi i kulturnom proizvodu stoji teurgija i ontologija umetničkog dela. Takvo je gledište utemeljeno na pravoslavno-teološkom razumevanju kulture.