ČOVEK I RELIGIJA

ORGANIZACIONE KULTURE PREDUZETNIČKIH ORGANIZACIJA

Ovaj rad predstavlja zaključke uporedne analize organizacionih kultura Evropskog centra za kulturu i debatu Grad i Omladinskog centra Crna kuća, preduzetničkih projekata koji su nastali kao inicijative organizacija nevladinog sektora. Na osnovu prepoznatih najboljih modela delovanja ovih projekata – organizacija, rad nudi smernice za upravljanje preduzetničkim kulturno-umetničkim ili aktivističkim organizacijama nevladinog sektora. Sadržaj analize organizacionih kultura je podeljen u nekoliko celina: organizacione strukture, komunikacioni modeli, programske politike, vrednosti i metode motivacije koji su zastupljeni u organizacijama.

OD FILOZOFIJE PRVOG PETOGODIŠNJEG PLANA DO POPULARNE KULTURE

Pre pojave radija i televizije, ilustrovana štampa je bila osnovno medijsko sredstvo prenošenja informacija i zabave. Naslovne strane su povezane s narativnim sadržajem u časopisu, ali i u vezi sa afinitetima čitalačke publike. Kao deo masovne kulture, ilustrovana štampa je pratila popularno, izlazeći u susret zahtevima čitalaca, ali je predstavljala i „propagirano“, time što je bila odraz državne politike, aktuelnih društvenih pitanja i u velikoj meri instrumentalizovana. Osnovni princip fotografija primenjivanih u fotožurnalizmu je dokumentarnost, precizna i autentična beleška stvarnosti. Međutim, određeni podatak uvek će se prenositi u korelaciji sa potrebama naručioca, uređivačke politike ili šireg društveno-političkog konteksta. Cilj ovog rada je da jedno zaokruženo vremensko i političko razdoblje predstavi kroz teme, koje je pratila i fotografski reprodukovala ilustrovana štampa.

PREZENTACIJA UMETNIKA U ILUSTROVANOJ ŠTAMPI U OKVIRU KULTURNE POLITIKE AGITPROPA 1945-1952

Način na koji su umetnici i njihovo stvaralaštvo bili zastupljeni u ilustrovanoj štampi, posebno prvom posleratnom ilustrovanom listu Duga, u periodu obnove i izgradnje, ukazuje na njihovu prilagođenost zahtevima nove kulturne politike pod kontrolom Agitprop aparata CK KPJ. Ukazano je na mobilizatorsku ulogu štampe kao istovremenog nosioca vizuelnog i narativnog sadržaja, potom i na selektivnu „upotrebu“ umetnika, umetnosti i kulture uopšte u naglašavanju kontinuiteta sa istorijskom prošlošću, sovjetskih kulturnih uticaja i ukupnog socijalističkog preobražaja. Analizirani su motivi koji su uslovili predstavljanje određenih i odgovarajućih umetničkih sadržaja na naslovnim stranama i identifikovane su poruke koje su ove predstave emitovale. U skladu sa političkim promenama, praćene su promene u štampi od kraja četrdesetih godina 20. veka, kako u koncepciji tako i u izboru ilustrovanog materijala kao koncepcijske podrške. Posebno je istaknuto slabljenje sovjetskog kulturnog uticaja, promene u prezentaciji umetnika-savremenika i njihovo delimično oslobađanje od prosvetno-pedagoške uloge perioda socijalističkog realizma.

THE MUSEUM AS FORUM AND ACTOR

EKSPLOZIJA KULTURE NA AMERIČKI NAČIN

KULTURNI SISTEM U PARSONSOVOJ TEORIJI