NOVOMEDIJSKA SLIKA I IZVOĐAČKE UMETNOSTI: VIDOVI INTERAKCIJE
U ovom radu bavim se vidovima interakcije između izvođenja i ekranske slike, kao i ulogom novih medija u postdramskom teatru. U kontekstu elektronske reprezentacije i reprodukcije izvođačkih umetnosti, koja se u najvećoj meri svodi na prevođenje u ekransku sliku, analizirala sam fenomen ekrana, njegovu genealogiju i poziciju spram tela posmatrača i tela izvođača. Uzimajući za teorijsko polazište studije performansa, a krećući se u diskurzivnom okviru postdramskog teatra i ekranske teorije, ispitala sam moguće modele interakcije novomedijske slike i izvođenja u oblasti teatra, performansa i video instalacije. Posebnu pažnju posvetila sam analizi odnosa ekranske slike i tela izvođača, pri kojem prisutno telo postaje krajnje odredište, a fascinacija živim telom podrazumeva žudnju za onim što je iza okvira pojavnosti. U tom smislu osvrnula sam se na pitanje etičke baze sveta medijske/ekranske kulture u odnosu na svet izvođačkih umetnosti i pokazala procese kojima upotreba medijskih tehnologija u izvođačkim umetnostima omogućava simultanost i unošenje neizvesnosti u status realnosti prikazanog.
