NOVI MEDIJI KAO PRAVAC RAZVOJA KOMPETENCIJA ZAPOSLENIH U PREDŠKOLSKOM OBRAZOVANJU

Sveprožimajuća i rastuća upotreba novih, digitalizovanih medija (prevashodno interneta) u svim oblastima ljudske delatnosti, nameće potrebu za adekvatnom pripremom predškolskog vaspitanja i obrazovanja, kao prve karike u lancu obrazovanja koja mora postati temelj i priprema za tehnološku i medijsku pismenost novih generacija. Već je evidentna primena novih informaciono- komunikacionih tehnologija i medija u svim oblastima i nivoima obrazovanja. Ova primena, međutim, prevazilazi pedagošku konotaciju, te se ne uvodi samo kao deo kurikuluma koji nove generacije treba da savladaju da bi postali konkurentni na budućem tržištu rada; ona sve više ima i nepedagošku konotaciju: kao nenastavna, logistička i administrativna podrška rada u obrazovnoj ustanovi. Ove okolnosti uslovljavaju ozbiljne promene, čiji je jedan deo i razvoj kompetencija zaposlenih u predškolskom obrazovanju (prevashodno vaspitača) za upotrebu novih medija i tehnologija. Ovaj rad sveobuhvatno prezentuje okolnosti koje nedvosmisleno ukazuju na ove zahteve koji se stavljaju pred vaspitače, i ukazuje na pravce i osnove razvoja pomenutih kompetencija.

PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

TELEVIZIJA, PROMOCIJA ILI SMRT KNJIGE

U radu polazim od toga da se knjiga u eri proizvodne ekspanzije sve više tretira kao roba i da joj je neophodna promocija koja bi izdvojila pojedinačni naslov iz sve većeg broja napisanih i objavljenih dela. Televizija, kao jedan od “najjačih” medija, posrednika u afirmaciji knjige, ukazuje se, međutim, kao medij koji je po svojoj prirodi, zbog dominacije slike, u potpunosti suprotstavljen štampanoj reči i, kao takav, često nepodesan za njenu promociju. Zbog nekompatibilnosti knjige i televizije, vizuelnog i štampanog medija, svaka promocija na televiziji ima dvostruku prirodu – afirmaciju knjige i njenog istovremenog potiranja. Ovim tekstom želim da ukažem na probleme koji nastaju u sudaru dva medija i na bezizlazan položaj u koji dospeva knjiga kao artefakt, za čiji opstanak je televizijska promocija važna, ali i kobna po njenu suštinu.

ESTETIČKA SHVATANJA SVETOZARA MARKOVIĆA

SVETOZAR MARKOVIĆ KAO MARKSIST

BRANKO I VILA – VIZUELNA KULTURA I KULT NACIONALNOG HEROJA

U radu se na primeru kompozicije Branko i vila, koja je tokom poslednje četvrtine 19. veka stekla veliku popularnost, ukazuje na ulogu koju su umetnost i vizuelna kultura imale u okviru izgradnje, održavanja i širenja kulta nacionalnih heroja. Likovnim predstavama, koje postaju specifičan vid govora, vizuelizovane su određene idejne poruke koje su potom mogle da se plasiraju širom nacije. U ovom procesu, važna je bila i uloga medija masovne komunikacije, pre svega fotografije, koja je omogućila tehničku reprodukciju umetničkog dela, ali i uspešno rasejavanje onih idejnih poruka koje je trebalo plasirati najširoj javnosti.

ESTETIČKI METOD DŽONA BERGERA