UVODNA REČ PRIREĐIVAČA

     

MODERNO DETE I DETINJSTVO

    

PRIKAZ I ANALIZA KNJIGE PLITKO NIKOLASA KARA

          

TEOLOŠKO-FILOZOFSKO SAGLEDAVANJE KLJUČNIH DELOVA FILMA PERVERZNJAKOV VODIČ KROZ IDEOLOGIJU

U ovom radu se kroz teološku prizmu sagledavaju ključni delovi filma Perverznjakov vodič kroz ideologiju. U prvom delu obrađujemo Žižekovo sagledavanje Jovovog i Hristovog stradanja kao i favorizovanje postmetafizičke religije – hrišćanstva, što upoređujemo sa tretiranjem teodikeje od strane Lešeka Kolakovskog. Žižekov iskaz o religijskom fanatizmu kao religijskoj suspenziji etičkog upoređujemo sa gledištem Rouena Vilijamsa da bez Boga vrlo lako može doći do izopačene slobode, koja predstavlja suštinu dijaboličnog. Naposletku biva obrađena Žižekova kritika modernog konzumerizma koji favorizuje uživanje kao oblik svojevrsne izopačene dužnosti. Grejem Vord se usredsređuje na globalni grad koji forsira materijalni konzumeristički raj, dok je duhovnost nešto sporedno.

DELEZOV I GATARIJEV KONCEPT RIZOMA KROZ ARHITEKTURU, UMETNOST I DIZAJN

Autorka se bavi konceptom rizoma kroz umetnost, dizajn i arhitekturu i ukazuje na činjenicu da su pomenute discipline, u stvari, splet estetskih, psiholoških i političkih razlika koje se stalno dovode u složene međuodnose. Koncept rizoma odgovara postmoderni, u kojoj su sve tačke multiplikovane i međusobno isprepletane nehijerarhizovanim nitima. Podela između oblasti stvarnosti (sveta), oblasti reprezentacije (knjiga) i polja subjektivnosti (autor) više ne postoji. Na ideju rizoma nadovezuje se Kulhasov (Rem Koolhaas) tekst o savremenom gradu Džankspejsu (Junkspace), koji poredi sa postmodernim prostorom aerodroma preko arhitektonskih i prostornih karakteristika.

CIVILIZACIJA MAJA U ARHITEKTURI

Cilj ovog rada je da istraži civilizaciju drevnih Maja, na sačuvanim primerima crteža, grafika i fotografija, arhitekture, koje su nastale tokom osamnaestog i devetnaestog veka. Metodološki aparat je razvijen u hronološkoj vertikali koja se pruža od početaka istraživanja i likovnog prezentovanja civilizacije drevnih Maja u delu evropskih umetnika. Presek istraženosti predmeta proučavanja i likovnih priloga sistematizovan je tako da omogući praćenje istorijskih okolnosti koje su inicirale pojedine ekspedicije, odnosno na uslove i stručnost onih koji su u njima učestvovali, kao i doprinosa koji su dale poznavanju majanske arhitekture. Takođe, u obzir je uzet i kontekst evropske kulture, ali i posmatranja arhitekture kao civilizacijske i umetničke tekovine drevnih Maja.

DRUŠTVENI ASPEKTI HOROR ŽANRA U JUGOSLOVENSKOM FILMU OD 1973. DO 1990. GODINE

Izdvajajući deset jugoslovenskih filmova koji koriste efekte horora, ukazujem na mogućnosti njihove klasifikacije oslanjanjem na žanrove sa kojima se prepliću, krećući se od tematizacije demonske seksualnosti žene, koketirajući sa filmom apokalipse, socijalne drame, ontološke drame, slešer filma i velikog narativa o geopolitičkoj sudbini ovi filmovi ispisuju auto-reprezentativni narativ čije čitanje otkriva samo-kritiku, preispitivanje istorijskih narativa i vrednosti socijalističkog društva. Čitanje socijalnog podteksta jugoslovenskog horora zasniva se na kombinovanju antropoloških pristupa i psihoanalize filmskog narativa.

PRISTUP UMREŽAVANJA AKTERA KAO NEOPHODAN FAKTOR RAZVOJA KULTURNOG TURIZMA U SRBIJI

Jedan od najvećih izazova u razvoju i upravljanju turističkim destinacijama koje svoju ponudu baziraju na kulturnim atrakcijama je upravo potreba za usklađivanjem interesa brojnih aktera (stejkholdera). Analiza učesnika je tehnika koja se koristi kako bi se identifikovale institucije, grupe i pojedinci koji utiču na upravljanje kulturnim resursima i atrakcijama, odnosno na širi društveno-ekonomski i politički kontekst koji utiče na sprovođenje strateških mera i aktivnosti koje su definisane strateškim i planskim dokumentima u ovim sferama. Cilj ovog istraživanja je da identifikuje sistem odgovoran za kulturni razvoj kao i razvoj turizma u Srbiji, kao i osnovne principe funkcionisanja kulturnih turističkih destinacija, te da utvrdi praktičnu primenu ovog pristupa. U okviru ovog rada definisani su nivoi na kojima deluju relevantni akteri, njihove uloge, kao i ograničenja koja njihova praksa ima na razvoj kulturno-turističke ponude Srbije. Izvršeno je identifikovanje zajedničkih interesa koji mogu postati osnova za usklađivanje opštih stavova kako bi se omogućila saradnja. Takođe, teži se stvaranju sistema kojim bi se omogućila i praktična primena kreiranja mreže učesnika, čime bi se omogućio održivi razvoj turizma u okviru destinacije. 

SUČELJAVANJE SRPSKIH I RUSKIH KULTURNO-UMETNIČKIH PRAKSI NA OPERSKOJ SCENI NARODNOG POZORIŠTA U BEOGRADU U PERIODU IZMEĐU DVA SVETSKA RATA

Kulturni život Beograda u periodu između dva svetska rata obeležilo je osnivanje i razvoj brojnih kulturno-umetničkih institucija, organizacija i udruženja. Oko 40 000 ruskih izbeglica, koji su posle Oktobarske revolucije i građanskog rata utočište potražili u Kraljevini SHS i trajno se stacionirali na ovim prostorima, značajno su uticali na razvoj kulturnog života novoformirane balkanske države. Osnivanje dva nezavisna departmana – operskog (1919) i baletskog (1922) u okviru beogradskog Narodnog pozorišta, dovodi do popularizacije pozorišne umetnosti (drame, opere i baleta). Značajan doprinos ostvarili su ruski umetnici i scenski radnici zaposleni u Narodnom pozorištu na izvođačko-interpretatorskom, umetničkom, režiserskom, scenografskom i kostimografskom nivou. Problem jezičke barijere i loš izgovor srpskog jezika kod ruskih pevača postali su element diskriminacije i segregacije u nadmetanju između srpskih i ruskih operskih solista. U tom kontekstu, u prvom desetleću osetan je usporeni razvoj/stagnacija beogradske operske scene i nepovoljni uslovi za stvaranje nacionalnog operskog stila.

FALSIFIKATI I FALSIFIKATORI NA TRŽIŠTU DELA LIKOVNIH UMETNOSTI

Za mnoge falsifikate se godinama, pa i vekovima, verovalo da su originali. S napretkom nauke i tehnologije, postalo je moguće uraditi veliki broj analiza umetničkih dela u čiju se originalnost posumnja, pa bi se očekivalo da se one rade rutinski. Ipak, to nije slučaj. Ispitivanja mogu da budu skupa, dugo da traju, a neka od njih i nepovratno oštećuju delo koje se ispituje. Tako smo došli u situaciju da i najprestižniji muzeji širom sveta u svojim kolekcijama imaju krivotvorena dela, kao i da ih povremeno nude najpoznatije aukcijske kuće po ceni originala. Kada znamo da je vrednost pojedinih umetničkih dela dostigla milionske iznose, jasno je da je njihovo falsifikovanje postalo vrlo unosan biznis. Pošto je autentičnost dela koje je skoro nastalo najteže utvrditi, jer su korišćeni dostupni materijali, može se očekivati da će u bliskoj budućnosti tržište dela likovnih umetnosti biti preplavljeno falsifikovanim radovima savremenih umetnika.