UMETNOST I RAD

O KOMUNIKATIVNOJ KOMPETENCIJI

JURAJ BOBER: STROJ, ČOVJEK, DRUŠTVO

VIZUELNA KULTURA U ERI MEDIJA

Rad preispituje kompleks fenomena vizuelne kulture u savremenom, medijski posredovanom svetu. Istovremeno, tekst kritički dovodi u pitanje hipotezu o rastu i razvoju vizuelne kulture u eri totalne medijatizacije. Dijalektika vizuelne kulture ovde se, zapravo, posmatra kroz sukob i posredovanje dva njena karakteristična momenta: prvog, koji se tiče medijskog postvarenja i drugog – interpretiranog kao prostor za potencijalno i realno kritičko-subverzivno delovanje sfere tzv. „optičkog uma“ u današnjem vremenu. Prikazana dijalektika kretanja vizuelnosti treba da otvori prostor za praktičku intervenciju u stvarnosti, vođenju principom nade. U protivnom će medijatizovana vizuelna kultura dovesti do potpune instrumentalizovanosti, u korist sticanja profita, a u funkciji delimičnog ili potpunog destruiranja sveta kulture.

ETIKA I DISLEKSIJA: GRANICE MEDIJSKE KULTURE

Tekst problematizuje status etike medija u odnosu na opšteteorijski diskurs, ispitujući mogućnosti njenog utemeljenja kao primenjene etičke discipline. Najpre, u članku se sagledava odnos etike medija prema tradicionalnim etičkim shvatanjima najrazličitijih orijentacija i škola mišljenja, a potom se preispitivanja preokreću u smeru karakteristične medijske problematike. Spekulativni rezultati kritičkih refleksija povodom predmeta kao što je savremena etika medija vode do zaključka da je u današnjem vremenu, a usled sve većeg društvenog uticaja medija masovnih komunikacija i tzv. novih medija, možda adekvatnije govoriti o fenomenu medijske običajnosti, a na temelju klasičnog Hegelovog koncepta “običajnosti” (Sittlichkeit), nego o etici medija, zasnovanoj na pravnoj regulativi u ovoj oblasti, odnosno na individualističkim shvatanjima građanskog morala. Ovome idu u prilog i teorijska shvatanja Maršala Makluana, kao i Pola Virilija, koja se, takođe, problemski razmatraju i aktuelizuju u ovom prilogu.

ONTOLOGIJA RADIJA I TELEVIZIJE

REČ PRIREĐIVAČA

UVODNA REČ PRIREĐIVAČA

REČ PRIREĐIVAČA

TEHNOLOŠKI NAPREDAK I ZASTARELOST

Tekst referira na specifične načine reprezentovanja likovnosti, kao i dela likovnih umetnosti, u novim društvenim medijima, tačnije – na trenutno najpopularnijoj mreži ovog tipa, na Facebook-u. Pozivajući se na karakteristične primere preuzete iz aktuelne medijske prakse, autorka demonstrira dve vrste uslovnosti što se vezuju za “prenos” likovnih informacija iz sfera klasičnih medija i institucionalnog okruženja postavki muzeja i galerija u domene sajber prostora i društvenog mrežnog komuniciranja. Prva uslovnost određena je samom tehnologijom, odnosno strukturom i posebnim načinima komuniciranja, tj. očekivanim korisničkim ponašanjem na Facebook mreži, dok je druga obeležena digitalnim i multimedijalnim pristupom estetici, ali i, ponajčešće, estetskim diletantizmom u pogledu izraza korisnika na Mreži. U ovom smislu reči, tehnologija koja olakšava i demokratizuje estetsko izražavanje korisnika Facebook-a, ujedno predstavlja i pretnju za osiromašenje estetske dimenzije prenošenja i razmene vizuelnih poruka putem ovog medija, te njeno svođenje na “zastarelost” izraza, kič i šund estetiku, što kao posledicu ima i opšte srozavanje estetskog ukusa, prisutnog na Facebook društvenoj mreži.