DRUŠTVENI ANGAŽMAN MLADIH UMETNICA U DIGITALNOM KONTEKSTU

Mlade žene zauzimaju sve značajnije mesto u onlajn prostoru koristeći sve prednosti digitalnog doba i stvaralačke karakteristike interneta i digitalnih medija. U tekstu se ispituje da li i u kojoj meri mlade autorke iz Srbije koriste svoju umetničku produkciju i svoje profile na digitalnim  platformama za izražavanje društveno političkih stavova, i kakvih, a posebno kakvo je njihovo razumevanje feminizma, rodne ravnopravnosti i iskustvo sa rodnom diskriminacijom. Društveni kontekst prve polovine 2020. godine tokom koje je rađeno istraživanje obeležila je pandemija i posledično vanredno stanje i izolacija, a pored toga uobičajenom okruženju njihovog stvaralaštva pripada i seksizam u medijima i javnom prostoru. Istraživanje je obuhvatilo individualne intervjue sa osam autorki mlađe generacije u različitim umetničkim poljima (vizuelne umetnosti, muzika, film, književnost i izvođačke umetnosti), kroz koje je ispitivana njihova upotreba društvenih mreža i digitalnih platformi, kritičko mišljenje i kritička umetnička produkcija, te reakcije na globalnu kriznu situaciju i društvene probleme.

POZORIŠNI I FILMSKI ONLAJN FESTIVALI

Na temelju interdisciplinarne teorijske analize koja ukršta studije izvođenja, kulture, filma i ekranskih medija, ovaj rad ispituje transformaciju festivala u digitalnom okruženju tokom pandemije virusa korona, razumevajući ih kao mestarealnog okupljanja (preko koncepta liminalnosti) i kritičke diskusije, tj. kao pokretača važnih i često konfliktnih tema u javnom interesu. Nakon kraćih teorijskih razmatranja susreta pozorišnih i filmskih festivala sa digitalnim medijima, metodom studije slučaja analiziramo dva onlajn događaja: Festival internacionalnog studentskog teatra „Fist” (2020) i Festival kratkometražnog filma „My Darling Quarantine” (2020). Navedeni primeri pomoći će nam da ispitamo potencijalne prednosti i mane onlajn festivala, pre svega sa stanovišta njihovog značaja za iniciranje javnih kritičkih debata. Iznoseći i razlažući njihove specifičnosti pokazujemo da festivale u digitalnom okruženju ne treba misliti kao surogat ili produžetak manifestacija koje se odigravaju uživo, već kao autentičnu kulturnu praksu jedinstvenih mogućnosti formiranja zajednice,koja otvara novi prostor kritičkog mišljenja i pretpostavlja drugačije metode društvene borbe

TRANSMEDIJSKA PISMENOST U SLUŽBI RAZVOJA KULTURE

U ovom radu razmatramo promene izazvane novim komunikacionim tehnologijama koje omogućavaju sve veću participaciju prosečnih korisnika interneta u sferi kulturne produkcije. Koristeći perspektivu piramide participacije, predstavljamo različite oblike ostvarivanja učešća korisnika u kulturi u zavisnosti od nivoa slobode koji ostvaruju, odnosno strukturiranosti odnosa participacije. Glavni argument rada jeste da se razvoj kulture može pospešivati sa povećavanjem participacije u kulturnoj produkciji. U skladu sa tim povezujemo piramidu participacije sa kompetencijama koje pripadaju transmedijskoj pismenosti, kako bismo ukazali na potencijal koji transmedijsko opismenjavanje može imati na obogaćivanje globalne kulture.

O SMISLU UMETNOSTI I KULTURE

U radu se kritički promišlja teorijska i praktična razlika između „originala” i „kopije” umetničkog dela u svetlu dominantnih pravaca mišljenja o kulturnim i kreativnim industrijama. Jedan pravac se odnosi na Frankfurtsku kritičku teoriju, a drugi na teoriju uravnoteženja delovanja savremene evropske teorije kulturne politike. Prva favorizuje autentičnost umetnosti i dualizam original-kopija, dok se druga kritički odnosi prema većini savremenih društvenih dihotomija u oblasti kulture i umetnosti i razrešava dilemu o smislu kulture i umetnosti. Istraživanje polazi od pretpostavke da dileme proističu iz neodrživih dihotomija, naročito ako se posmatraju u svetlu digitalizacije koja dodatno podstiče kritičko propitivanje razloga „za” i „protiv”. Ono je smešteno u kontekst komparativističke teorije demokratske tranzicije i konsolidacije i posebno se odnosi na Srbiju koja se nalazi na prelazu iz završne faze tranzicije u demokratski konsolidovano društvo.

IZLOŽBA STARI KONAK

PIVO I PROMENE U ISTORIJI I KULTURI

LEGATI U KULTURI S POSEBNIM OSVRTOM NA KUĆU LEGATA U BEOGRADU

Briga o kulturnoj baštini spada u prioritete svake državne kulturne politike. Najvažnija je zaštita, jer se izgubljeno ne može nadoknaditi, a od izuzetne važnosti su i njeno proučavanje i prezentacija javnosti. S jedne strane, za očekivati je da su u osiromašenoj državi izdvajanja za kulturu svedena na minimum, ali s druge, postoji i veliki broj nerešenih problema koji ne zavise od finansija, poput uređivanja pravne regulative kada je ova oblast u pitanju. U radu se govori o legatima iz oblasti likovnih umetnosti koji su povereni gradu Beogradu i ključnim problemima sa kojima se legatari susreću. Posebna pažnja posvećena je legatima o kojima brine Kuća legata, kao jedinstvena državna institucija u zemlji, čija je osnovna delatnost vezana za legate i legatorstvo. 

DRUŠTVENA ISTORIJA RAZVOJA SPORTA

Sportska takmičenja predstavljaju vrhunski vid zabave i popularne aktivnosti koje su deo svakodnevice svih nas, bilo da smo posmatrači ili direktni učesnici. Stoga je ujedno reči o jednoj od profitabilnijih industrija, koja mnogima donosi ogromnu zaradu i popularnost. Samim tim, društveni kontekst današnje uloge sporta važna je tema, kao i istorijat događaja i promena koje su rezultirale takvom pozicijom i uticajem koje sport ima na savremeno društvo ali i obrnuto. Ovaj tekst stoga za predmet analize ima širi horizont dešavanja koja su vodila mestu koje sport danas zauzima u društvu. S tom namerom, ujedno se ukazuje na interaktivnost koja od početka vlada na relaciji sport-društvo, a čija kulminacija je vidljiva u spektakularističkim obrisima aktuelnih sportskih zbivanja. Na ta jnačin, žele se naglasiti primarne funkcije sportskih priredbi, ali istovremeno skrenuti pažnja i na one sekundarno vidljive elemente, koji su danas neretko u primarnom fokusu, usled novca i globalne pažnje koji prate sport i sportiste.

DIMENZIJE NACIONALNIH KULTURA I ORGANIZACIONO PONAŠANJE

Glavni cilj ovog rada jeste da ukaže da dimenzije nacionalnih kultura utiču na različite aspekte organizacionog ponašanja. Kao potpora u radu koristi se petodimenzionalni kulturološki model autora Hofsteda. Autori u radu posebnu pažnju posvećuju dimenzijama raspona moći i izbegavanju rizika i neizvesnosti. Kada je njihov indeks na nivou nacionalne kulture visok to uslovljava i posebnu klimu u okviru samih organizacija –dolazi do pojave visokih hijerahijskih piramida, centralizacije u odlučivanju, autokratskog ponašanja menadžera, negativnih stavova prema radu, pojavi stresa i nedostatku preduzetničkog ponašanja. Posebno interesovanje za ovu temu potiče i od činjenice da su u Srbiji obe pomenute dimenzije na visokom nivou.