MODELATIVNI POTENCIJAL JUNAKA – SLUČAJ VOJVODE MOMČILA

Bugarski hajduk, potonji vizantijski despot i sevastokrator, epski
vojvoda Momčilo, figura je koja je ostavila velikog traga na južnoslovensko epsko
pevanje, između ostalog, i kao fiktivni ujak Marka Kraljevića. Jedna je od retkih
ličnosti koja je ostala u folklornom pamćenju preko šest vekova. Biografski ele-
menti determinisali su potonje pevanje o ovom junaku (visok kao minare; smrt
na kapijama zatvorenog grada), a ključni detalji uspostavljene epske biografije
nesumnjivo su određivali spektar Momčilovih domena i njegovo dalje figuriranje u
epskim obrascima, uglavnom na prostoru Bugarske.

PERSIAN HEROES OR TIMURID PRINCES: THE CASE OF AN ILLUSTRATED MANUSCRIPT OF THE TABAQAT-I NASIRI

The paper deals with a particular illustrated manuscript of the Tabaqat-i Nasiri
in which scenes of Persian heroes are also depicted and illuminated. Analyzing this
manuscript, but also the codicological tradition of the Prince Baysunghur era and various
other manuscripts, the author raises the question whether in reality the author of these
illustrations had in mind Persian princes when he depicted characters of epic heroes.

JAMATO TAKERU − JAPANSKI JUNAK IZMEĐU MITA I ISTORIJE

Jamato Takeru je jedan od najpoznatijih japanskih junaka. Njegovo pažlji-
vo odabrano ime povezuje ga s državom Jamato, pretečom današnjeg Japana. Najsta-
rije varijante mita o ovom ratniku otkrivamo u prvim istorijskim hronikama
(VIII vek). Dodajući određene elemente zajedničkoj osnovi i kombinujući ih u skladu
sa sopstvenim narativnim težnjama, ove hronike su dale prepoznatljive varijan-
te mita o Jamatu Takeruu. Te varijante su nosile jasan odraz određene ideologije,
a u narednim periodima će izvršiti znatan uticaj na dela srodne sadržine. Za-
jedničko im je što su na podvige Jamata Takerua gledale kao na ključnu istorijsku
prekretnicu, naglašavajući u kojoj meri je on, u to poluistorijsko vreme početa-
ka nacionalne konsolidacije, doprineo uvećanju teritorije pod carskom vlašću
i učvršćivanju autoriteta Jamato dvora. Nadalje su stvarane nove varijante
mita o ovom junaku, i to od pažljivo biranih epizoda iz starih hronika, dopunje-
nih segmentima iz drugih tekstova, kako bi što bolje odgovarale nameni tog novog
zapisa.

UVOD

NAUČNICI I KULTURNA DIPLOMATIJA SRBIJE

Na osnovu istraživanja (Upitnik Naučnici i kulturna (naučna) diplomatija Srbije, sproveden među zaposlenima u istraživačkim, naučnim i nastavnim
zvanjima na fakultetima i institutima u Republici Srbiji od 1. do 15. novembra 2021. godine), analize dostupnih dokumanata Ministarstva prosvete, nauke i
tehnološkog razvoja Republike Srbije, kao i literature, u radu se analizira mesto
i uloga naučnika u kulturnoj, odnosno naučnoj diplomatiji Srbije. Uz podsećanje na
istorijski značaj naučnika u političkom i društvenom razvoju Srbije još od početaka izgradnje moderne srpske državnosti, naglašava se mesto naučnika u društvu
i analiziraju se mogućnosti da se primene dobri primeri u sadašnjosti. Na osnovu
podataka o učešću srpskih naučnika u međunarodnim projektima i umrežavanju s
naučnicima u Evropi i svetu, rad će pružiti preporuke za bolju upotrebu ovih veza
u (re)pozicioniranju Srbije u bilateralnim i multilateralnim odnosima. Rad
prezentuje aktuelni stav naučnika u Srbiji o potrebi i značaju kulturne (naučne)
diplomatije, pri čemu odgovara i na pitanja: koliko je njih učestvovalo u akcijama kulturno-diplomatskog karaktera, da li sebe doživljavaju kao aktere kulturne
diplomatije i na koje načine se može organizovati kulturna diplomatija Srbije?
Na kraju, pored analize mogućnosti i dometa angažovanja naučnika u cilju promocije Srbije i njenih interesa u međunarodnim odnosima, ovaj rad daje i konkretne
preporuke za osnaživanje i razvoj kulturne diplomatije Srbije.

PROBLEM MEĐUODNOSA KULTURNE DIPLOMATIJE I NACIONALNE KULTURNE POLITIKE U POLJU MUZIKE: ISKUSTVA IZ SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE KAO MOGUĆI ORIJENTIR

U radu ćemo detaljno razmotriti diskrepancu između dve pojave: opadanja razvoja horskog amaterizma započetog polovinom pedesetih godina proteklog
stoleća i istovremenog uspona ove prakse u kulturnoj diplomatiji socijalističke
Jugoslavije. Na osnovu, s jedne strane, uvida u različite faze kroz koje je horski
amaterizam prolazio u prvim decenijama nakon Drugog svetskog rata, zajedno sa
intervencijama kreatora jugoslovenske kulturne politike u pravcu njegove revitalizacije i ekspanzije, kao i s druge strane, na jačanje njegove uloge i prestiža u
bilaternim kulturnim razmenama u ovom periodu, pokušaćemo da ukažemo na to:
1. koliko je važna povezanost kulturne diplomatije i nacionalne kulturne politike i da odgovorimo na pitanje: 2. da li je fokusiranje na razvoj različitih oblasti u muzici u nacionalnim okvirima plodotvorno i za kulturnu diplomatiju

KULTURNA DIPLOMATIJA NESVRSTANE JUGOSLAVIJE – ODBLESAK ZABORAVLJENOG NASLEĐA

U radu se ukratko predstavlja istorija kulturne diplomatije nesvrstane Jugoslavije u odnosu na Globalni Jug. Posebna pažnja posvećena je saradnji Jugoslavije i afričkih zemalja i to na polju: muzelogije, književnosti, festivala,
gostovanja umetnika i intelektualaca, organizovanih izložbi i stvaranja institucija za saradnju. Istaknute su glavne institucije i oblici saradnje. Rad sadrži i pregled i interpretacije nesvrstanog nasleđa povodom šezdesete godišnjice Beogradske konferencije nesvrstanih zemalja, posebno prikaz dveju najvažnijih
izložbi organizovanih tim povodom – Muzeja afričke umetnosti Nesvrstani svet
i Muzeja Jugoslavije Prometeji novog veka. Posebno su obrađene i mogućnosti kulturne diplomatije danas, a koje uzimaju u obzir neke skorije primere saradnje iz
zemlje i regiona.

KNJIŽEVNOST I DIPLOMATIJA: POUKE IZ SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE

U socijalističkoj Jugoslaviji su diplomatija i književnost često delovale zajedno u cilju promocije jugoslovenske kulture u svetu ili zaštite spoljnopolitičkih
interesa. U ovom radu smo opisali neke od važnijih primera: borba
da Ivo Andrić dobije Nobelovu nagradu, insistiranje na postojanju posebne makedonske nacije, kulture i jezika u sporu sa Bugarskom i nastojanje da se nesvrstana
spoljna politika iskoristi za jačanje književnih veza s nesvrstanim zemljama.

DELATNOST GALERIJE MATICE SRPSKE U SLUŽBI KULTURNE DIPLOMATIJE

U okvirima bogate i raznovrsne delatnosti muzeja koja podrazumeva
izložbene, izdavačke, edukativne i konzervatorsko-restauratorske aktivnosti
posebno mesto imaju programi međunarodne saradnje koji, ukoliko su dobro osmišljeni, mogu imati važnu ulogu u sistemu kulturne diplomatije svake zemlje. U
procesu transformacije od tradicionalnog ka modernom muzeju 21. veka Galerija
Matice srpske važan deo svojih aktivnosti usmerila je ka međunarodnoj saradnji
i samim tim i kulturnoj diplomatiji. Te aktivnosti realizuju se kroz prihvatanje izložbi ustanova iz inostranstva, gostovanja izložbi Galerije Matice
srpske u evropskim muzejima, priređivanje zajedničkih izložbi s muzejima u regionu, saradnju sa stranim kulturnim centrima i protokolarne posete. Kroz dobro
osmišljene teme i programe koji promovišu nacionalnu umetnost, veze s drugim
kulturama i kulturu drugih naroda, delatnost muzeja – izložbe i publikacije,
mogu postati važno oruđe boljih međunarodnih odnosa i temelj aktivne saradnje
među muzejskim ustanovama na širokom prostoru Evrope.

KOMPOZITNA SLIKA DRŽAVE: ULOGA KOLEKCIJA I KOLEKCIONARSTVA U KULTURNOJ DIPLOMATIJI

Već u doba kasne renesanse, a posebno u vreme baroka, izranja jedan novi
kompleksni vid identiteta koji, u skladu s društvenim normama i očekivanjima,
stvara i oblikuje sama individua. Slika koju prikazujemo i ostavljamo svetu nije
neminovno bio samo slikani ili vajani lik, naručivanje arhitektonskog dela ili
pisanje memoara, to je mogao da bude i višestruki prikaz sopstva kakav su pružale
raskošne biblioteke i prvi kabineti retkosti. Istovremeno s razvojem ideje o
kolekciji kao ogledalu individue, razvijao se i paralelni koncept gde je zbirka prerastala međe individualnog i postepeno nastajala simbolička slika kolektivnog
identiteta država toga doba. Uloga kolekcija u građenju alegorizovane slike države i njeno mesto u kulturnoj diplomatiji biće ideja vodilja ovoga teksta. Ali
da bi se na pravi način shvatilo kako jedna kolekcija postaje ogledalo državnog
identiteta mora se ovaj mehanizam prvo objasniti na ličnom, pa tek potom na
kolektivnom planu.