KULTURA OD SIMULACIJE DO SIMULAKRUMA I NAZAD
Rijaliti-šou ili rijaliti-program jeste simptom novog preplitanja metafizike dva sveta i tehnološkog aparata. Da bismo ga analizirali u svojstvu simptoma – skupa
povezanih znakova – moramo se poslužiti semiologijom medija, izdvajajući ključne kodove
kao, takođe, skupove pravila i protokola za znakovne prakse koji produkuju ovakve televizijske emisije. U analizi se pokazuje da su ti kodovi, od kojih uzimamo u obzir minimalan
broj onih najvažnijih, takođe i kodovi koji uređuju svakodnevnu cirkulaciju predstava i
diskurzivnih fenomena, što otvara niz novih pitanja: u kojoj meri je rijaliti slika tekuće svakodnevice, da li je reč o simulaciji (imitiranju) svakodnevice, ili je reč o tzv.
simulakrumu, znakovnoj strukturi koja umiče staroj podeli na modele i kopije, i da li je
možda iz ugla tog obrta u stvaranju i cirkulaciji reprezentacija svakodnevica sada ta
koja postaje simulacija simulakruma, odnosno na svoje načine imitacija rijalitija kao
simptoma ukrštanje metafizike i tehnologije.
